Aporofobija (od španskog aporofobia, a ovo od starogrčkog ἄπορος (áporos), 'bez resursa, siromašan, i φόβος (phobos), 'mržnja' ili 'odbojnost')[1][2] su negativni stavovi i osećanja prema siromaštvu i siromašnim ljudima. To je gađenje i neprijateljstvo prema siromašnim ljudima, onima bez sredstava ili koji su bespomoćni.[3]
Riječ siromaštvo se također koristi, u oblasti međunarodnog prava, da označi ovaj oblik diskriminacije ljudi koji žive u siromaštvu.[4]
Koncept aporofobije skovala je 1990-ih[5][6] filozofkinja Adela Cortina, profesorica etike i političke filozofije na Univerzitetu u Valenciji,[7] kako bi se ovaj stav razlikovao od ksenofobije, koji se odnosi samo na odbacivanje stranaca, i rasizam, što je diskriminacija od strane etničkih grupa. Razlika između aporofobije i ksenofobije ili rasizma je u tome što društveno ne postoji diskriminacija ili marginalizacija imigranata ili pripadnika drugih etničkih grupa kada ti ljudi imaju imovinu, ekonomske resurse i/ili društvenu i medijsku relevantnost.[5][8][9]
Aporofobija se, dakle, sastoji u osjećaju straha i u stavu odbacivanja siromašnih, nedostatka sredstava, bespomoćnih. Takav osjećaj i takav stav se stiče.[5]