Elektronegativnost (simbol: χ) je hemijska osobina koja pokazuje sposobnost atoma (rjeđe funkcionalne grupe) da privuče elektrone zajedničkog elektronskog para.[1] Pojam elektronegativnost prvi put je upotrijebio Linus Pauling 1932. godine u sklopu svoje Teorije valentne veze.[2]. Dokazano je da postoji značajna korelacija između elektronegativnosti i ostalih hemijskih osobina. Elektronegativnost se ne može direktno mjeriti. Nju je moguće izračunati iz ostalih atomskih i molekularnih osobina. Postoje mnoge metode izračunavanja elektronegativnosti, a dobiveni rezultati odgovaraju periodičnim trendovima između elemenata.
Najčešće korišteni metod izračunavanja je prvobitno predložio sam Pauling. Tom metodom se dobija rezultat bez jedinice mjere, obično izražen na Paulingovoj skali, obično u rasponu od 0,7 do 4,0 (vodik = 2,2).
Elektronegativnost nije osobina samog atoma, to je više osobina atoma unutar molekule.[3] Slična osobina slobodnog atoma je njegov afinitet prema elektronu. Za očekivati je da elektronegativnost svakog atoma različita u zavisnosti od njegovog hemijskog okruženja,[4] međutim uglavnom se pokazalo da se dobijaju slične vrijednosti bez obzira na situaciju u kojoj se atom nalazi.