Empedoklo

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Empedoklo (oko 490-430. p. n. e.) je bio grčki, predsokratovski, filozof i živio je na Siciliji u grčkoj koloniji Akragantu (Agrigento). Pripadao je posrednicima, (sa Anaksagorom) odnosno njegovo učenje je bilo između Heraklitovog i elejskog.

On je prvi uveo teoriju elemenata u filozofiju. Tvrdio je da je svijet građen od četiri elementa (koje je zvao korijeni): vode, zemlje, vazduha i vatre. Pored ovih, pretpostavio je i postojanje Ljubavi (philia) da bi objasnio privlačenje različitih materija, i nećega zvanog Sukob (neikos) da bi objasnio njihovo razdvajanje. Ovu teoriju je prihvatio i razvio Aristotel i ona je ostala na snazi do renesanse.

Iako je imao mnogo sličnosti sa Heraklitovom ontologijom, Empedokle se smatra mnogo tolerantnijim i blažim u svojim gledištima. Radi toga ga je Platon spomenuo u svom poznatom dijalogu "Sofist" kao "nježnu muzu": "A onda imamo i jonce, i u novije vrijeme Sicilijanske muze, koje su došle do zaključka da je sigurnije ujediniti dva principa, i kazati da je biće jedno i mnogo, i da se ovi drže zajedno pomoću mržnje i prijateljstva, uvijek rastavljeni, uvijek sastavljeni..." (Platom, Sofist)

Također, Empedoklo je bio i mistik i pjesnik, a neki ga smatraju i izumiteljem retorike. Gorgija je bio njegov učenik, i vjerovatno je pod uticajem Empedokla Gorgija razvio misao da je retorika magija.

Kao osoba bio je arogantan, oblačio se u ljubičasto i tvrdio je da ga je vrlina znanja ,kojeg je posjedovao, preobrazila u božanstveno biće i da može vršiti čuda. Ipak, njegove radnje pokazuju da nije bio za neravnopravnost, borio se za očuvanje grčke demokratije i dopustio je da njegova učenja mogu i druge preobraziti u božanstvene. Čak je išao tako daleko da je govorio da su sva živa bića na istom duhovnom nivou, i da ga je inspirisala pitagorejska duhovnost. U isto vrijeme, on nije samo tvrdio da je bio bog, nego priča govori da se, da bi dokazao svoju besmrtnost, bacio u aktivni vulkan (Etna na Siciliji), gdje je i umro. (Iako, neki dokazi govore da je umro u Grčkoj).

Empedokle se smatra posljednjim grčkim filozofom koji je pisao u stihu a preostali fragmenti njegovog učenja su iz njegovih pjesama, Pročišćenje i O prirodi.

Empedokle se pojavljuje i u djelu Fridriha Holderlina Tod des Empedokles (Empedoklova smrt), čije su dvije verzije napisane između 1798. i 1800. godine. treća verzija je prikazana javno 1826. godine.