Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Funkcionalizam u arhitekturi je princip da arhitekti bi trebali dizajnirati objekte prema svrsi samog objekta. Ova izjava sama po sebi nije samo-očigledna i predmet je zabuna i kontraverze u samoj profesiji a naročito u odnosu prema modernoj arhitekturi.
Izvor funkcionalizma u objektima datira još od doba Viruvijsko trijada u kojem upotreba (utilitas) stoji uz ljepotu (venustas) i stabilnost (firmitas) kao jedan od tri klasična cilja arhitekture.
Početkom 20. vijeka čikaški arhitekta Louis Sullivan je popularizirao izreku da forma uvijek slijedi funkciju u kojoj je uobličio svoje vjerovanje da veličina objekta, masivnost, odnos prostora i ostale karakteristike objekta trebaju da proizađu isključivo iz funkcije objekta. Implikacija je da ukoliko se funkcionalne potrebe potkrijepe da će arhitektonska ljepota i estetika sama prirodno doći.
Le Corbusier jedan od najpoznatijih modernih arhitekata je izjavio da je "kuća mašina za življenje" a njegovo djelo Villa Savoye se smatra kao prototip funkcionalizma.
Ipak postoji tvrdokorni stavovi protiv funkcionalizma koji čine ovu temu kontraverznom. 70 godina američki arhitekta Philip Johnson tvrdio je da arhitektonska profesija nema veze sa funkcionalističkom odgovornošću tj. da arhitektura ne bi trebao da se bavi pitanjem funkcionalnosti objekata. Poznati arhitekti kao što su Frank Gehry, Steven Holl, Richard Meier i I.M. Pei vide sebe prevashodno kao umjetnike koji nemaju odgovornost prema klijentu ili korisnicima objekata. Oni smatraju svoje objekte umjetničkim radovima koji nisu podložni praktičnom kriticizmu. Također je poznat i stav postmodernog arhitekte Peter Eisenman-a koji je svoj rad bazira na ekstremnoj teoretskoj osnovi u vidu stava "Ja ne radim funkcionalnost".
Nedovršeni članak Funkcionalizam koji govori o arhitekturi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.