Hidrografija

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Hidrografija je nauka o prirodnim obilježjima vodâ i rubnog kopna uz njih. U općem smislu hidrografija se odnosi na mjerenje i opis bilo kojih voda. Tako shvaćena, hidrografija se dijeli na okeanografiju i limnologiju. U stručnom smislu termin se primjenjuje samo na mjerenje i opise voda sigurnih za plovidbu. Stručni naziv je sada uobičajeniji u primjeni, jer su dijelovi hidrografije postali glavna područja nauke.

U širem mjerilu hidrologijom se obično bave nacionalne i internacionalne organizacije koje podupiru sakupljanje podataka kroz precizna istraživanja i izrađivanje karata i opisnih materijala za navigacijske svrhe. Nauka o okeanografiji je djelimično izdanak klasične hidrografije. U mnogim pogledima podaci se mogu zamjenjivati, međutim brodski hidrografski podaci će biti posebno usmjereni na plovidbu brodova i njenu sigurnost.

Hidrografska mjerenja uključuju informacije fizičke okeanografije, tj. plimu i oseku, morske struje i valove. Oni uključuju i mjerenje dna, ali s posebnom važnošću na morska geološka obilježja kao što su stijene, plićine, grebeni itd. koji predstavljaju rizik za plovidbu te sprječavaju prolazak brodova. Za razliku od okeanografije, hidrografija uključuje obilježja obale, prirodna i ljudska, koja pomažu u plovidbi. Hidrografsko istraživanje stoga uključuje pouzdane položaje i prikaze brda, planina, svjetala i tornjeva koji pomažu u određivanju položaja broda jednako kao i izgled mora te morskog dna.

Hidrografija dijelom zbog sigurnosnih razloga teži tradicionalnom gledištu te ima konvencije koje nisu u potpunosti "naučne". Hidrografske karte naprimjer pokazuju najmanje dubine i zanemaruju pravu topografiju podmorja koja se ucrtava na batimetrijskim kartama. Stoga su hidrografske karte najbolje mornarsko oruđe za izbjegavanje nesreća, a batimetrijske najbolji prikazi podmorja pa kao i topografske karte služe za naučne i ostale svrhe.

Hidrografsko istraživanje se razlikuje od batimetrijskog u nekim važnim pogledima, dijelom zbog sklonosti najmanjim dubinama, koje su primjerene sigurnosnim zahtjevima prvog i geomorfologiji opisnih zahtjeva posljednjeg. Samo još jedan važan primjer pokazuje kako se zvučni odjeci sakupljaju pod postavkama nagnutih prema najmanjim dubinama dok se u batimetrijskim istraživanjima oni namještavaju za najbolji opis topografskih obilježja podmorja koja mogu uključivati brzinu zvuka i korekcije strmina koji su pouzdanije ali uklanjaju sigurnost.

Hidrografija riječnih tokova sadržava informacije o dnu toka, strujama, kvaliteti vode i okolnog kopna. Interijerna hidrografija ili hidrografija slijevova poklanja posebnu pažnju rijekama i slatkovodnim vodama.