Homeotermija

Grupa koja uključuje sisare i ptice – toplokrvne ili homeotermne životinje (crveno) – smatra se polifiletskom.

Homeotermija (grč. ὅμοιος – homoios = slično + θέρμη - thermē = toplina) ili homeotermnost je oblik termoregulacije sa održavanjem stabilne temperature tijela, bez obzira na vanjsku temperaturu i druge uticaje. Ova unutrašnja temperatura tijela je često, iako ne nužno, viša od temperature neposrednog okruženja. Homeotermija je jedan od tri oblika toplokrvnosti životinjskih vrsta - suprotna poikilotermji.[1][2][3][4][5]

Homeotermi nisu nužno endotermi. Neki od njih mogu održavati konstantnu temperaturu tijela putem mehanizama ponašanja, odnosno etološke termoregulacije. Mnogi gmizavci koriste se ovom strategijom. Naprimjer, pustinjski gušteri su izuzetni u održavanju gotovo konstantne temperature, putem aktivnosti koje održavaju tjelesnu temperaturu, koja je često u okviru jedan ili dva stepena niža od njihovih smrtonosno kritičnih temperatura.

  1. ^ Romer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN 0-03-910284-X.
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.

Developed by StudentB