Kanibalizam je pojava da neke životinje proždiru cijele jedinke ili njihove dijelove u okviru sopstvene vrste , uključujući i konzumaciju spolnih partnera.
U opću zoologiju se proširio iz antropologije kao izraz u gdje je prvi puta upotrebljen za pojavu kada neka ljudska bića kao hranu konzumiraju meso i druge dijelove tijela drugih ljudskih bića. Izvornini naziv potiče od riječi caníbalis, kojom su Španci opisivali stanovnike Kariba[1]autohtoni narod ovog dijela novootkrivene Amerike, poznat po takvoj praksi.[2] U užem smislu, danas se se za taj kanibalizam koriste i izrazi antropofagija, odnosno ljudožderstvo.
Kanibalizam se kod ljudi pojavljuje gotovo tokom cijele historiju roda Homo, a najčešći razlog je glad. Međutim, najstariji materijalni dokazi kanibalizna datiraju od vrste Homo erectus, jer su ostaci vatre i nagorjelih ljudskih kostiju pronađeni u pećinskim obitavalištima oblika koji je izvorno označavan kao H. pekinensis ili Sinanthropus pekinensis.
Ponegdje i povremeno se javlja(o) kod individua kojima donosi gurmanski užitak ili ispunjava seksualne i druge fantazije, kao što su bili slučajevi serijskih ubice (Jeffrey Dahmer i Albert Fish, npr.). Čak i danas se povremeno evidentiraju slučajevi nastrane nekrofilije (konzumacije mrtvaca) ili ubistava u cilju konzumacije ljudskog mesa. U nekim zajednicama je, pak, kanibalizam dio religijskih obreda, pri čemu starija antropološka literatura razlikuje endokanibalizam, odnosno konzumiranje mesa preminulih pripadnika vlastite zajednice u svrhu "stapanja s njihovim duhovima" i egzokanibalizma – jedenje pripadnika drugih zajednica, najčešće ubijenih i zarobljenih ratnih neprijatelja, kojima se tako "preuzima snaga".