Orogeneza (grč. ὄρος – óros = planina + γένεσις – génesis = stvaranje, porijeklo) je proces nastajanja planinskih pojaseva i lanaca putem tektonskih aktivnosti Zemljine kore. Razvojno gledajući, pojava svakog planinskog lanca bila je posljedica orogenog djelovanja. Svaki od njih je bitan linearni segment Zemljine kore, koji je bio nekada nastao procesom orogeneze. Nauka o orogenezi zove se orogenija.
Orogeneza je u suprotnosti s epirogenetskim gibanjima, koja se odražavaju na stabilnim dijelovima Zemljine kore. Glavno obilježje orogeneze je nabiranje i rasjedanje, regionalni metamorfizam i smještanje granita, što se obično događa u dubljim dijelovima orogenetskoga pojasa. Orogeneza je trajala nekoliko desetaka miliona godina, zbog čega se dešavalo da orogenetski periodi imaju nekoliko maksimuma u različitim dijelovima orogenetskoga pojasa. U Zemljinoj dalekoj prošlosti, orogeneza se pojavljivala kao globalni događaj, iako su neki maksimumi bili i lokalno naglašeni. Prostorna korelacija orogeneze teško je provediva bez pouzdanog datiranja stijena u sastavu planinskih lanaca. Pretpostavlja se da su se u fanerozoiku (paleozoik, mezozoik i kenozoik), odnosno u periodu od posljednjih 545 miliona godina, dogodila tri globalna orogenetska ciklusa: kaledonski, hercinski i alpski.[1][2]