Back بوليفونية Arabic Поліфанія Byelorussian Полифония Bulgarian Polifonia Catalan Polyfonie Czech Poliffoni Welsh Polyfoni Danish Polyphonie German Πολυφωνία Greek Polyphony English
Polifonija ili višeglasje je pojam koji potječe od grčke riječi Πολυφωνία što znači "mnogo zvukova". U muzici, to je tekstura koja se sastoji iz dva ili više melodijskih glasova koji su naoko nezavisni, a ipak su srodni. U zapadnoj muzici polifonija obično uključuje kontrapunktalno odvajanje melodije i basa. Tekstura je čisto polifonijska, a time i više kontrapunktalna kada su melodijske linije ritmički podijeljene.
Homofonija je podkategorija polifonije, a postoji u svom najčistijem obliku kada se svi glasovi ili njihovi dijelovi kreću zajedno u istom ritmu.
Monofonija za razliku od polifonije, predstavlja muziku sa samo jednim glasom koja se često koristi u liturgijskoj muzici.
Pojam polifonija se obično upotrebljava u vezi sa muzikom kasnog srednjeg vijeka i renesanse. Barokni oblici kao fuga su umjesto toga nazvani kontrapunktni. Margaret Bent je polifoniju nazvala „diadičan kontrapunkt“, gdje je svaka melodijska linija pisana u odnosu na drugu melodijsku liniju.
Najstariji zapisi polifonije dolaze iz 10. vijeka. Glasovi u njima se kreću u paralelnim oktavama, kvintama i kvartama. Ovi notni zapisi nisu pisani za sviranje već samo radi potrebe podučavanja. Notni zapisi iz 11. vijeka su najstariji primjeri praktične polifonije, iako intervali, visina i trajanje nota često nisu naznačene. [1]