Pozdrav

Pozdrav je način komunikacije u kojem ljudska bića iskazivuju blagonaklonost pri susretu ili rastanku dvije ili više osoba. Pozdrav može biti verbalan ili fizički (neverbalan). Verbalno, to je iskazivanje kratke riječi ili fraze svojstvene određenoj kulturi, a u fizičkom (neverbalnom) smislu može se manifestovati rukovanjem, poljupcem, mahanjem rukom, razmjene formalnog izraza itd. Oblik pozdrava određen je društvenim bontonom, kao i odnosom ljudi.

Iako su običaji pozdravljanja visoko kulturološki i specifični za situaciju i mogu se mijenjati unutar kulture ovisno o društvenom statusu i odnosu, oni postoje u svim poznatim ljudskim kulturama. Pozdrav se može izraziti i u pisanoj komunikaciji, kao što su pisma i e-poruke.

Kroz historiju, neke kulture imale su vrlo razrađene rituale pozdravljanja. Rukovanje je bio dokaz da se u ruci ne krije oružje, a sam pozdrav uglavnom nagovještava dobru namjeru, kako bi se druga strana uvjerila da ne prijeti opasnost. S druge strane, tajna društva često imaju skrivene ili tajne pozdravne gestikulacije i rituale, kao što je tajno rukovanje, koji omogućava članovima da se međusobno prepoznaju.

U nekim jezicima i kulturama, ista riječ ili gestikulacija se koristi i kao pozdrav pri susretu i rastanku dvije ili više osoba. Primjeri su "Dobar dan" na engleskom, "Drud" na perzijskom, "Sat Shri Akaal" na pandžabskom, "As-salamu alejkum" na arapskom, "Aloha" na havajskom, "Shalom" na hebrejskom, "Namaste" na hindskom, "Sawatdi" na tajlandskom i "Ciao" na italijanskom. U mnogim južnoazijskim zemljama poput Šri Lanke i Indije, oni sklapaju ruke i stavljaju ih blizu srca što pokazuje da pozdravljaju iz dubine srca. U Indiji kažu "Namaste", a u Šri Lanki kažu "Ayubowan", što znači živjeti duže.