Prisilno raseljavanje (prisilna migracija) jest nedobrovoljno ili prisilno kretanje osobe ili ljudi iz njihovog doma ili matične regije. UNHCR definira "prisilno raseljavanje" na sljedeći način: raseljeni "kao rezultat progona, sukoba, generaliziranog nasilja ili kršenja ljudskih prava".[1]
Prisilno raseljeno lice može se nazivati i "prisilnim migrantom", "raseljenom osobom", ili, ako je raseljeno unutar svoje matične zemlje, "interno raseljenom osobom". Dok se neka raseljena lica mogu smatrati izbjeglicama, posljednji termin se posebno odnosi na takva raseljena lica koja primaju zakonski definiranu zaštitu i kao takva su priznata od strane njihove zemlje prebivališta i/ili međunarodnih organizacija.
Prisilno raseljavanje je privuklo pažnju u međunarodnim diskusijama i kreiranju politika od evropske migrantske krize. Ovo je od tada rezultiralo većim razmatranjem uticaja prisilnih migracija na pogođene regione van Evrope. Različite međunarodne, regionalne i lokalne organizacije razvijaju i provode pristupe kako za spriječavanje tako i za ublažavanje uticaja prisilne migracije u prethodnim matičnim regionima, kao i regionima primaoca ili destinacije.[2][3][4] Osim toga, ulažu se određeni napori na saradnju kako bi se prikupili dokazi kako bi se tražilo krivično gonjenje onih koji su umiješani u izazivanje događaja prisilne migracije izazvane ljudskim djelovanjem.[5] Otprilike preko 60 miliona ljudi može se smatrati prisilno raseljenim od početka 21. vijeka, a većina dolazi s globalnog juga
|journal=
(pomoć)