Amonijak

Amonijak
Općenito
Hemijski spoj	Amonijak
Druga imena	Salmijak
Molekularna formula	NH3
CAS registarski broj	7664-41-7
Kratki opis	bezbojni gas, oštrog mirisa
Osobine1
Molarna masa	17 g/mol
Agregatno stanje	gas
Gustoća	0,7198 kg/m3
Tačka topljenja	−77,7 °C
Tačka ključanja	−33 °C
Pritisak pare	8,5737 bar pri 20 °C
Rastvorljivost	541 g/l u vodi pri 20 °C
Dipolni moment	1,42 D
Rizičnost
NFPA 704	1 3 0
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Amonijak ili azan je hemijski spoj dušika i vodika hemijske zbirne formule NH₃. Pri normalnoj temperaturi i pritisku, amonijak je bezbojni plin, oštrog, prepoznatljiivog mirisa, lakši od zraka, lahko topiv u vodi. Pri djelovanju sa nekim materijalima toksičan je i korozivan.

Molekula amonijaka ima trigonalno-piramidnu strukturu, prema predviđanjima VSEPR teorije. Takva struktura daje molekuli polarni moment i čini je polarnom, zbog čega je amonijak lahko topiv u vodi. Atom dušika u molekuli ima jedan slobodni elektronski par, pa se amonijak ponaša kao baza. To znači da u vodenoj otopini može preuzeti proton od molekule vode, pri čemu nastaje hidroksidni anion i jedan amonijev kation (NH₄⁺) koji ima oblik pravilnog tetraedra. Stepen do kojeg amonijak stvara amonijeve ione zavisi oh pH vrijednosti otopine: pri pH ~ 7 disocirano je oko 99% molekula amonijaka. Glavna primjena amonijaka je u proizvodnji gnojiva, eksploziva i polimera. Također, koristi se i kao sastojak kod kućnih sredstava za čišćenje.^[1][2]

U malim količinama, amonijaka ima i u atmosferi, gdje nastaje zbog procesa raspadanja dušičnih tvari životinjskog i biljnog porijekla. Amonijak i amonijeve soli nalaze se u malim količinama u kišnici, dok se amonijev hlorid (salmijak) i amonijev sulfat nalaze u blizini vulkana, a kristali amonijevog bikarbonata su pronađeni u patagonskom guanu, odnosno fosilnim ostacima ptičjeg izmeta. Amonijeve soli su široko rasprostranjene u plodnoj zemlji svih područja kao i u morskoj vodi. Tvari koje sadrže amonijak ili koje su mu slične zovu se amonijalkali.^{[3] [4][5][6][7][8][9][10]}

1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
2. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
3. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
5. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
6. ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
7. ^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
8. ^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
9. ^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
10. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.