Apolon

Apolon
"Apolon Belvedere", cca. 120–140 n. e.
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Zeus i Leta
Braća	Eak, Ares, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant
Sestre	Artemida, Angela, Afrodita, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre
Mitologija	Grčka mitologija

Apolon (grč. Ἀπόλλων, Apóllōn) je jedan od olimpijskih božanstava u grčkoj mitologiji. Zeusov i Letin je sin te Artemidin brat blizanac; bog je medicine, istine i proroštva, streličarstva, muzike i plesa, sunca i svjetlosti, poezije, kolonizacije i još mnogo toga. Epitet mu je Feb (Phoebos). Smatran je najljepšim bogom i idealom kurosa (efebe ili golobrade, atletske omladine). Apolon je poznat u etruščanskoj mitologiji pod grčkim utjecajem kao Apulu.^[1]

Kao božanstvo zaštitnika Delfija (Apolon Pitios), Apolon je proročki bog — proročko božanstvo Delfijskog proročišta. Apolon je bog koji pruža pomoć i tjera zlo; razni epiteti ga nazivaju "odvratnikom od zla".

Medicina i liječenje povezani su s Apolonom, bilo preko njega samog ili posredstvom preko njegovog sina Asklepija. Apolon je izbavljao ljude od epidemija, ali on je i bog koji je svojim strijelama mogao donijeti loše zdravlje i smrtonosnu kugu. Sam izum streličarstva pripisuje se Apolonu i njegovoj sestri Artemidi. Apolon se obično opisuje kako nosi srebrni ili zlatni luk i tobolac srebrnih ili zlatnih strijela. Apolonova sposobnost da podstakne mlade jedan je od najbolje potvrđenih aspekata njegove panhelenske kultne ličnosti. Kao zaštitnik mladih (kourotrophos), Apolon se brine za zdravlje i obrazovanje djece. On je predsjedavao njihovim prelaskom u odraslo doba. Duga kosa, koja je bila prerogativ dječaka, ošišana je u punoljetnosti (efebeja) i posvećena Apolonu.

Apolon je važno pastoralno božanstvo i zaštitnik je stočara i pastira. Zaštita stada, jata i usjeva od bolesti, štetočina i predatora bila je njegova primarna dužnost. S druge strane, Apolon je podsticao i osnivanje novih gradova i uspostavljanje građanskog ustava. Povezuje se sa dominacijom nad kolonistima. On je bio davalac zakona, a njegova proročanstva su konsultovana pre nego što su donošeni zakoni u gradovima.

Kao bog muzike, Apolon predvodi svu muziku, pjesme, ples i poeziju. On je izumitelj gudačke muzike i čest pratilac muza, koji djeluje kao njihov vođa hora na proslavama. Lira je uobičajen atribut Apolona. U helenističkom dobu, posebno tokom 5. vijeka p. n. e., kao Apolon Helios među Grcima se poistovjetio sa Heliosom, personifikacijom Sunca.^[2] U latinskim tekstovima, međutim, nije bilo spajanja Apolona i Sola među klasičnim latinskim pjesnicima sve do 1. vijeka n. e..^[3] Apolon i Helios/Sol ostali su odvojena bića u književnim i mitološkim tekstovima sve do 5. vijeka n. e..

1. ^ Krauskopf, I. 2006. "The Grave and Beyond." The Religion of the Etruscans. edited by N. de Grummond and E. Simon. Austin: University of Texas Press. vii, str. 73-75.
2. ^ For the iconography of the Alexander–Helios type, see H. Hoffmann, 1963. "Helios", in Journal of the American Research Center in Egypt 2, str. 117–23; cf. Yalouris 1980, br. 42.
3. ^ Joseph Fontenrose, "Apollo and Sol in the Latin poets of the first century BC", Transactions of the American Philological Association 30 (1939), str 439–55; "Apollo and the Sun-God in Ovid", American Journal of Philology 61 (1940) str. 429–44; and "Apollo and Sol in the Oaths of Aeneas and Latinus" Classical Philology 38.2 (April 1943), str. 137–138.