Apolon | |
---|---|
Grupe | Olimpski bogovi |
Roditelji | Zeus i Leta |
Braća | Eak, Ares, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant |
Sestre | Artemida, Angela, Afrodita, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre |
Mitologija | Grčka mitologija |
Apolon (grč. Ἀπόλλων, Apóllōn) je jedan od olimpijskih božanstava u grčkoj mitologiji. Zeusov i Letin je sin te Artemidin brat blizanac; bog je medicine, istine i proroštva, streličarstva, muzike i plesa, sunca i svjetlosti, poezije, kolonizacije i još mnogo toga. Epitet mu je Feb (Phoebos). Smatran je najljepšim bogom i idealom kurosa (efebe ili golobrade, atletske omladine). Apolon je poznat u etruščanskoj mitologiji pod grčkim utjecajem kao Apulu.[1]
Kao božanstvo zaštitnika Delfija (Apolon Pitios), Apolon je proročki bog — proročko božanstvo Delfijskog proročišta. Apolon je bog koji pruža pomoć i tjera zlo; razni epiteti ga nazivaju "odvratnikom od zla".
Medicina i liječenje povezani su s Apolonom, bilo preko njega samog ili posredstvom preko njegovog sina Asklepija. Apolon je izbavljao ljude od epidemija, ali on je i bog koji je svojim strijelama mogao donijeti loše zdravlje i smrtonosnu kugu. Sam izum streličarstva pripisuje se Apolonu i njegovoj sestri Artemidi. Apolon se obično opisuje kako nosi srebrni ili zlatni luk i tobolac srebrnih ili zlatnih strijela. Apolonova sposobnost da podstakne mlade jedan je od najbolje potvrđenih aspekata njegove panhelenske kultne ličnosti. Kao zaštitnik mladih (kourotrophos), Apolon se brine za zdravlje i obrazovanje djece. On je predsjedavao njihovim prelaskom u odraslo doba. Duga kosa, koja je bila prerogativ dječaka, ošišana je u punoljetnosti (efebeja) i posvećena Apolonu.
Apolon je važno pastoralno božanstvo i zaštitnik je stočara i pastira. Zaštita stada, jata i usjeva od bolesti, štetočina i predatora bila je njegova primarna dužnost. S druge strane, Apolon je podsticao i osnivanje novih gradova i uspostavljanje građanskog ustava. Povezuje se sa dominacijom nad kolonistima. On je bio davalac zakona, a njegova proročanstva su konsultovana pre nego što su donošeni zakoni u gradovima.
Kao bog muzike, Apolon predvodi svu muziku, pjesme, ples i poeziju. On je izumitelj gudačke muzike i čest pratilac muza, koji djeluje kao njihov vođa hora na proslavama. Lira je uobičajen atribut Apolona. U helenističkom dobu, posebno tokom 5. vijeka p. n. e., kao Apolon Helios među Grcima se poistovjetio sa Heliosom, personifikacijom Sunca.[2] U latinskim tekstovima, međutim, nije bilo spajanja Apolona i Sola među klasičnim latinskim pjesnicima sve do 1. vijeka n. e..[3] Apolon i Helios/Sol ostali su odvojena bića u književnim i mitološkim tekstovima sve do 5. vijeka n. e..