Biskup (od grčkog, επισκοπος, episkopos, "episkop," tj. nadglednik, nadzornik, staratelj ili čuvar) jest visoki duhovni predstojnik određenog crkvenog područja (biskupije, eparhije).
U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, od kraja 2. stoljeća biskupi su bili nasljednici apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Izbor biskupa sa zajednice prelazi na klerike, a od 11. stoljeća na papu. Po crkvenome pravu biskupi s navršenih 75 godina mora podnijeti ostavku, a papa odlučuje o prihvatanju ili produžavanju službe.[1]
Oblast kojom upravlja biskup naziva se biskupija.