Back Siddhartha Gautama Afrikaans Siddhattha Gotama ALS ጎታማ ቡዳ Amharic Siddhartha Gautama AN Gautama Budda ANG गौतम बुद्ध ANP غوتاما بوذا Arabic ܒܘܕܗܐ ARC بوذا ARZ গৌতম বুদ্ধ Assamese

Buda

Kip Bude iz Sarnatha, Uttar Pradesh, Indija, oko 475. godine. Buda je prikazan kako uči u položaju lotosa, dok pravi Dharmacakra mudru.

Siddharta Gaotama Buda (sanskrt. buddha: probuđeni, prosvijetljeni), osnivač budizma, princ Siddhārthe iz obitelji Gautama (prema predaji Kapilavastu, 566. ili 563. pr. Kr. – Kusinagara, sada Gorakhpur, 486. ili 483. pr. Kr.).[1] Budaje bio lutajući asketa i vjerski učitelj koji je živio u Južnoj Aziji[2][3][4].

Prema budističkoj tradiciji, rođen je u Lumbiniju, u današnjem Nepalu, od kraljevskih roditelja klana Shakya, ali se odrekao svog života da bi živeo kao lutajući asketa (sanskrit: śramaṇa).[5] Nakon što je vodio život prosjačenja, asketizma i meditacije, postigao je prosvjetljenje u Bodh Gaya u današnjoj Indiji. Buda je nakon toga lutao donjom Indo-Gangskom ravnicom, podučavajući i gradeći monaški red. Podučavao je srednji put između senzualnog uživanja i ozbiljnog asketizma,[6] koji je vodio do Nirvane, to jest, slobode od neznanja, žudnje, ponovnog rođenja i patnje. Njegova učenja su sažeta u Plemenitom osmostrukom putu, treningu uma koji uključuje etičku obuku i meditativne prakse kao što su obuzdavanje čula, ljubaznost prema drugima, pažljivost i jhana/dhyana (upravna meditacija). Umro je u Kushinagaru, dostigavši paranirvanu. Buda je od tada poštovan od strane brojnih religija i zajednica širom Azije.

Nekoliko vijekova nakon njegove smrti, postao je poznat pod titulom Buda, što znači „Probuđeni“ ili „Prosvetljeni“.[7]:8 Njegova učenja sastavila je budistička zajednica u Vinaji, njegovi kodeksi za monašku praksu i Sutta Piṭaka, kompilaciju učenja zasnovanih na njegovim diskursima. Oni su prenošeni na srednjoindoarijskim dijalektima kroz usmenu tradiciju.[7]:40-41[8] Kasnije generacije su sastavljale dodatne tekstove, kao što su sistematske rasprave poznate kao Abhidharma, biografije Bude, zbirke priča o njegovim prošlim životima poznate kao Jataka priče, i dodatne diskurse, tj. Mahayana sutre.[9][10]

  1. ^ Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 25. 1. 2023.
  2. ^ Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, str. 5, 9, 10, 14. Oxford University Press.
  3. ^ Strong, J.S. (2001), The Buddha: A Beginner's Guide, str. 1, Oneworld Publications, ISBN 978-1-78074-054-6.
  4. ^ Warder (2000), Indian Buddhism, Buddhism Series (3rd ed.), str. 45. Delhi: Motilal Banarsidass.
  5. ^ Buswell, Robert E. Jr.; Lopez, Donald S. Jr., eds. (2014), The Princeton Dictionary of Buddhism, Princeton and Oxford: Princeton University Press, ISBN 978-0-691-15786-3, vidi. "Sakyamuni".
  6. ^ Laumakis, Stephen (2008), An Introduction to Buddhist philosophy, str. 4. Cambridge; New York: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-85413-9.
  7. ^ a b Gethin, Rupert, M.L. (1998), Foundations of Buddhism, Oxford University Press.
  8. ^ Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4-7, 44 Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.
  9. ^ Warder (2000), Indian Buddhism, str. 4, Buddhism Series (3rd ed.), Delhi: Motilal Banarsidass.
  10. ^ Cox, Collett (2003), "Abidharma", str. 1-7 u Buswell, Robert E. (ed.), Encyclopedia of Buddhism, New York: Macmillan Reference Lib., ISBN 0028657187.

Developed by StudentB