Bugarski jezik български език | |
---|---|
Regije govorenja | Evropa |
Države govorenja | |
Jezička porodica | |
Etnički govornici | Bugari |
Broj govornika | 7.6 miliona u Bugarskoj[4] oko 10 miliona u ostatku svijeta |
Sistem pisanja | Ćirilica (Bugarska azbuka, od 893), Latinica (Banatbugarska latinica) |
Službeni status | |
Služben u | Bugarska Evropska Unija |
Manjinski jezik u | |
Regulator(i) | Institut za bugarski jezik, Bugarska akademija nauka |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | bg |
ISO 639-2 / 5 | bul |
Linguasphere | 53-AAA-hb |
Glottolog | bulg1262 |
Karta | |
Svijet bugarskog govornog područja: regije gdje je bugarski jezik većine regije gdje je bugarski jezik značajne manjine | |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Bugarski jezik (bugarski: български език), narodni i književni jezik Bugara kojim govori oko 18 miliona ljudi. Pripada južnoslavenskoj jezičnoj grupi; najbliži je makedonskom jeziku (u Bugarskoj se smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika). Ova dva jezika imaju nekoliko karakteristika koje ih izdvajaju od svih ostalih slavenskih jezika, uključujući eliminaciju padežne deklinacije, razvoj sufiksnog određenog člana i nedostatak glagolskog infinitiva. Zadržali su i dalje razvili praslovenski glagolski sistem (iako analitički). Jedan takav veliki razvoj je inovacija evidentnih glagolskih oblika za kodiranje izvora informacija: svjedočio, zaključio ili izvijestio.
Službeni je jezik Bugarske, a od 2007. je među službenim jezicima Evropske unije.[12][13] Njim govori najveći dio stanovnika Bugarske i manje grupe u Grčkoj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini, Srbiji i SAD.
With such policies the new Yugoslav authorities largely overcame the residual pro-Bulgarian feeling among much of the population, and survived the split with Bulgaria in 1948. Pro-Bulgarians among Macedonians suffered severe repression as а result. Bulgarian sources assert that thoнsands have lost their lives since 1944, with over 100,000 beiпg imprisoned uпder "the law for the protection of Macedonian national honour" for opposing the new ethnogenesis. However, while occasional trial continued troughout the life of Communist Yugoslavia, the vast bulk took place in the late l 940s. The new authorities were successful in building а distinct national coпsciousness based on the available differences between Macedoпia and Bulgaria proper, апd bу the time Yugoslavia collapsed in the early 1990s, those who continued to look to Bulgaria were very few indeed.18 The change from the pre-war situatioп of unrecognised minority status and attempted assimilation by Serbia to one where the Macedonians were the majority people in their own republic with consideraЫe autonomy within Yнgoslavia's federation/con-federation had obvious attractions...
18 However, in Macedonia today remain those who identify as Bulgariaпs. Hostility to them reшaiпs, even if less than in Communist Yugoslavia, where it was forbidden to proclaim Bulgarian identity, with the partial exception of the Strumica regioп where the popнlation was allowed more leeway and where most of the 3,000-4,000 Bulgarians in Macedonia in the censнses appearcd. Examples of the coпtinuing hostility are: thc Supreme Court iп January 1994 banпed the pro-Bulgarian Нumап Rights Party led by Ilija Ilijevski and the refused registration of aпother pro-Bulgariaп group in Ohrid and other harassment.
Podle čl. 3 odst. 2 Statutu Rady je jejich počet 12 a jsou uživateli těchto menšinových jazyků: ..., srbština a ukrajinština