Back Digitale kamera Afrikaans آلة تصوير رقمية Arabic كاميرا ديجيطال ARY Rəqəmsal kamera Azerbaijani Лічбавы фотаапарат Byelorussian Лічбавы фотаапарат BE-X-OLD Цифров фотоапарат Bulgarian ডিজিটাল ক্যামেরা Bengali/Bangla Càmera digital Catalan ᏗᏎᏍᏗᏍᎩ ᎬᏗ ᏗᏟᎶᏍᏗᏍᎩ CHR
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Digitalna kamera
Uz klasični postupak snimanja i pohrane fotografija i pokretne slike na filmsku traku, krajem 20. vijeka javljaju se uređaji za snimanje pokretnih slika na magnetski medij video-snimači (video recorder) i reproduciranje takvih snimaka -video reproduktor (video-player). Usavršeni su i objektivi i brojni uređajii koji djelomično ili potpuno automatiziraju rutinske radnje pri snimanju u području: mjerenja osvijetljenosti, izračunavanja i automatske postave parametara za snimanje (otvora blende, vremena eksponiranja filma, automatskog uoštravanja), umjetnog rasvjetljavanja objekta - fleša, nasnimavanja zvučnog zapisa i dr., što je sve bio preduslov za razvoj današnjih kamera.
21. vijek unosi digitalnu tehnologiju i u svijet foto i kino-snimanja. Umjesto na fotoosjetljivi film, digitalna kamera sliku "hvata" na tzv. CCD zaslon, sastavljen od velikog broja fotoosjetljivih ćelija, koje digitaliziraju elemente slike, tj. svjetlosne veličine pretvaraju u skup podataka o položaju, nijansi boje i stupnju osvijetljenosti pojedinih mikroskopskih površinica koje čine sliku (tzv. "pixel"), a tako dobivene digitalne podatke "upisuju" na magnetski medij u obliku različitih slikovnih ili filmskih formata (vrsta datoteka). Kao magnetski medij fotoaparati koriste magnetske kartice, a "filmske" kamere magnetsku traku ili DVD disk promjera 80 mm (minidisk"), a u novije vrijeme i tvrdi disk (HDD).
Digitalne kamere u širem smislu obuhvaćaju digitalne fotoaparate raznih klasa, te digitalne video kamere za snimanje pokretnih slika (engl. "camcorder"), koje se po inerciji i danas zovu "filmske" kamere ili skraćeno "kamere", iako snimanje na klasičnu filmsku traku odlazi u prošlost. S digitalnom tehnikom, skokovito raste stepen automatizacije, tako da skuplji fotoaparati omogućuju snimanje kraćih filmskih sekvenci, snimanje u potpunom mraku "nevidljivim" svjetlom koje emitira sama kamera, snimanje panoramskih snimaka sastavljenih od pet i više pojedinačnih snimaka, primjenu različitih efekata i dr, a filmske kamere automatski nasnimavaju i reproduciraju zvuk, nude opcije nekoliko vrsta "pretapanja" iz kadra u kadar, omogućuju reprodukciju na ugrađenom LCD monitoru ili na TV ekranu direktno iz kamere itd, a sve to bez, ili s minimalnom intervencijom snimatelja. Uz mnoge prednosti digitalnih kamera, karakteriziraju ih i brojne specifičnosti, od kojih neke možemo smatrati i nedostacima. Za očekivati je da će razvitak tehnologije ublažavati ove nedostatke.
