Elektronika obuhvata fiziku, inžinjerstvo, tehnologiju i primjene koje se bave emisijom, protokom i kontrolom elektrona u vakuumu i materiji.[1] To je razikuje od klasične elektrotehnike jer koristi aktivne uređaje za kontrolu protoka elektrona pojačavanjem i ispravljanjem, a ne samo pomoću pasivnih efekata poput otpornosti, kapacitivnosti i induktivnosti. Identifikacija elektrona u 1897, zajedno sa naknadnim izumom vakuumske cijevi koja može pojačavati i ispravljati male električne signale, označila je početak polja elektronike i elektronskog doba.[2] Ova razlika je započeta oko 1906. godine sa triodom koju je izumio Lee De Forest i koja je omogućila električno pojačavanje slabih radio signala i audio signala sa nemehaničkim uređajem. Sve do 1950, ovo polje se nazivalo "radio tehnologija", jer je njegova glavna primjena bila u dizajnu i teoriji radio odašiljača, prijemnika i vakuumskih cijevi.
Pojam "elektronika čvrstog stanja" (solid-state electronics) se pojavio nakon što su William Shockley, Walter Houser Brattain i John Bardeen izmislili prvi tranzistor 1947. u Bell Labsu. MOSFET (MOS tranzistor) su kasnije u 1959. izmislili Mohamed Atalla i Dawon Kahng u Bell Labsu. MOSFET je bio prvi istinski kompaktni tranzistor koji je mogao biti minijaturan i masovno proizveden za širu upotrebu, što je dovelo do revolucije u elektronskoj industriji, te odrigralo centralnu ulogu u revoluciji mikroelektronike i digitalnoj revoluciji. MOSFET je od tada postao osnovni element u većini modernih elektroničkih uređaja i najrašireniji je elektronički uređaj u svijetu.
Elektronika se masovno koristi u obradi informacija, telekomunikacijama i obradi signala. Mogućnost elektroničkih uređaja da se ponašaju kao prekidači omogućava digitalnu obradu informacija. Tehnologije međusobnog povezivanja kao što su printane ploče, tehnologija pakovanja elektronike i ostale različite forme komunijacijske infrastrukture dovršavaju funkcionalnost sklopa i transformišu pomiješane elektronske komponente u uobičajen radni sistem, koji se naziva elektronički sistem; primjeri su računari ili upravljački sistemi. Elektronički sistem može biti dio drugog projektovanog sistema ili samostalnog uređaja. Od 2019. većina elektroničkih uređaja[3] koristi poluprovodničke komponente za kontrolu elektrona. Elektronički uređaji obično sadrže sklop koji se sastoji od aktivnih poluprovodnika koji su dopunjeni sa pasivnim elementima; takav sklop se opisuje kao električni krug. Elektronika se bavi električnim krugovima koji uključuju aktivne električne komponente kao što su vakuumske cijevi, tranzistori, diode, integralna kola, optoelektroniku i senzore, povezane pasivne električne komponente i tehnologije međusobnog povezivanja. Nelinearno ponašanje aktivnih komponenti i njihova sposobnost kontrole protoka elektrona omogućava pojačavanje slabih signala.
Proučavanje poluprovodničkih uređaja i srodnih tehnologija smatra se granom fizike čvrstog stanja, dok dizajn i konstrukcija električnih kola za rješavanje praktičnih problema spada u elektroničko inžinjerstvo. Ovaj članak se fokusira na inžinjerske aspekte elektronike.
|encyclopedia=
zanemaren (pomoć)