Francesco Petrarca

Francesco Petrarca
Rođenje	(1304-07-20) 20. juli 1304. Arezzo, Italija
Smrt	18. juli 1374(1374-07-18) (69 godina) Arquà, Italija

Francesco Petrarca (20. juli 1304 – 18. juli 1374) bio je italijanski pjesnik.^[1]

Studirao je pravo u Montpellieru i Bologni. Putovao je Francuskom, Njemačkom, Italijom, a možda je bio i u Španiji i Engleskoj. Na jednom putovanju otkrio je dragocjena Ciceronova pisma.

Sin firentinskog građanina, zajedno s Danteom prognan iz rodnog grada, mladost je proveo u Avignonu, raskošnom sjedištu papinskog dvora. Tu je na veliki petak, 6. aprila 1327. ugledao Lauru de Sade, i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njene smrti, iako mu ona nije uzvraćala ljubav.^[1] Njoj u slavu piše pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj života u zbirku skromnog naslova "Rasute rime", od 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti.^[1]

Više nego priča o neuslišanoj ljubavi, to je ispovijest čovjeka koji se, živeći krajem srednjeg vijeka, neodlučan lomio nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za srećom u ovom životu i iracionalnog straha od smrti i vječnog prokletstva.

U Petrarkinu "Kanconijeru" sintetizirana su nastojanja i tendencije dugogodišnje tradicije. Na njega će se, kao u savršeni uzor, ugledati nebrojeni nastavljači i epigoni. Za života je bio cijenjen i poznat po latinskim djelima, a najviše po epu "Afrika".^[1] Taj mu je spjev, u kojem je opjevao Drugi punski rat, pribavio najveće književno priznanje onog doba, lovorov vijenac, kojim je 1341. svečano okrunjen na rimskom Kapitolu.

• De remediis utriusque fortunae, Cremonae, B. de Misintis ac Caesaris Parmensis, 1492. (Vicifons)

Commons ima datoteke na temu: Francesco Petrarca

1. ^ ^{a b c d} Biografija na stranicibiography.com pristupljeno 20.7.2014 (en)