Grad (riječ potječe od praslavenskog gordъ[1]) je urbanizirano, naseljeno mjesto, značajne veličine.[2][3] Može se definisati kao stalno i gusto naseljeno mjesto sa administrativno definisanim granicama čiji članovi rade prvenstveno na nepoljoprivrednim poslovima.[4] Gradovi općenito imaju opsežne sisteme za stanovanje, transport, kanalizaciju, komunalne usluge, korištenje zemljišta, proizvodnju dobara i komunikacije.[5][6] Njihova gustina olakšava interakciju između ljudi, vladinih organizacija i preduzeća, ponekad od koristi različitim stranama u procesu, kao što je poboljšanje efikasnosti distribucije roba i usluga. Sa svim karakteristikima jednog urbaniziranog, kultiviranog naselja: (asfaltiranim ili popločanim) ulicama, trgovima, gradskim četvrtima, dijelovima grada, parkovima i perivojima, šetalištima i promenadama, gradskim korzom i glavnom gradskom ulicom, upravnim i komunalnim funkcijama (policija, dom zdravlja, pošta, vatrogasno društvo, osiguravajući zavodi), školama i dječijim vrtićima, obrazovnim ustanovama općeg i posebnog karaktera, medijima (radijske i televizijske stanice, novinske kuće), vjerskim objektima, određenim brojem trgovina i dućana, u većini slučajeva i sa robnim kućama ili tržnim centrima, ugostiteljskim objektima (hotelima, prenoćištima, gradskim kafanama, gostionama, kafićima i diskotekama), industrijom i proizvodnim pogonima, i slično. Grad se napose odlikuje određenom veličinom, koja varira od veličine mjesta. Gradsku strukturu čini i složena, zatvorena urbana cjelina mjesta, te visoka gustina naseljenosti na relativno malom prostoru.
Historijski gledano, stanovnici gradova su bili mali dio čovječanstva u cjelini, ali nakon dva vijeka neviđene i brze urbanizacije, više od polovine svjetske populacije sada živi u gradovima, što je imalo duboke posljedice po globalnu održivost.[7][8][9][10][11] Današnji gradovi obično čine jezgro većih metropolitanskih i urbanih područja – stvarajući brojne putnike koji putuju prema gradskim centrima radi zaposlenja, zabave i obrazovanja. Međutim, u svijetu sve intenzivnije globalizacije, svi gradovi su u različitom stepenu povezani i globalno izvan ovih regija. Ovaj povećani uticaj znači da gradovi također imaju značajan uticaj na globalna pitanja, kao što su održivi razvoj, klimatske promjene i globalno zdravlje. Zbog ovih velikih uticaja na globalna pitanja, međunarodna zajednica je dala prioritet ulaganjima u održive gradove kroz Cilj održivog razvoja 11. Zbog efikasnosti transporta i manje potrošnje zemljišta, gusti gradovi imaju potencijal da imaju manji ekološki otisak po stanovniku od rjeđe naseljenih područja.[12][13] Stoga se kompaktni gradovi često pominju kao ključni element u borbi protiv klimatskih promjena.[14][15][16] Međutim, ova koncentracija može imati i značajne negativne posljedice, kao što je formiranje urbanih toplotnih ostrva, koncentriranje zagađenja i stres zaliha vode i drugih resursa.
Ostale važne karakteristike gradova pored naseljenosti uključuju status glavnog grada i relativnu kontinuiranu okupaciju grada. Na primjer, glavni gradovi država kao što su Peking, Jakarta, Kuala Lumpur, London, Manila, Mexico Citi, Moskva, Nairobi, New Delhi, Pariz, Rim, Atina, Seoul, Singapur, Tokio i Washington, D. C. odražavaju identitet i vrhunac njihove nacije.[17] Neke historijske prijestolnice, kao što su Kyoto, Yogyakarta i Xi'an, zadržavaju svoj odraz kulturnog identiteta čak i bez statusa modernog glavnog grada. Vjerska sveta mjesta nude još jedan primjer statusa kapitala unutar religije; primjeri uključuju Jerusalem, Meku, Varanasi, Ayodhyu, Haridwar i Prayagraj.