Helije

Atlas
Helije, Rim, 3. vijek
Grupe	Titani
Roditelji	Hiperion i Teja
Suprug(a)	Klimena, Klitija, Perseida, Poda, Leukoteja
Sestre	Selena, Eja
Mitologija	Grčka mitologija

Helije ili Helios (grč. Ἥλιος, Hếlios) u grčkoj mitologiji bio je izvorni bog Sunca; Tejin i Hiperionov sin, Selenin i Ejin brat. S vremenom je sve više poistovjećivan sa Apolonom. Helijev pandan u rimskoj mitologiji je Sol. Helijevo grčko ime znači "Sunce", a srodno je sa ostalim riječima izvedenim iz ie. korijena *seh₂wol- (lat. sol, solis, lit. saulė, stsl. sъlnьce). Helije je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom Sunčevom aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati konji te krstari nebom.

Iako je Helije bio relativno manje božanstvo u klasičnoj Grčkoj, njegovo obožavanje postao je istaknutije u kasnoj antici zahvaljujući njegovoj identifikaciji s nekoliko velikih solarnih božanstava rimskog perioda, posebno Apolonom i Solom. Rimski car Julijan učinio je Helija središnjim božanstvom svog kratkotrajnog oživljavanja tradicionalnih rimskih vjerskih praksi u 4. vijeku nove ere.

Helije je istaknut u nekoliko djela grčke mitologije, poezije i književnosti, u kojima se često opisuje kao sin titana Hiperiona i Teje i brat boginja Selene (Mjesec) i Eje (Zora). Helijeva najistaknutija uloga u grčkoj mitologiji je priča o njegovom smrtnom sinu Faetonu koji je od oca tražio uslugu; Helije je pristao, te je Faeton zatražio privilegiju da vozi njegovu vatrenu kočiju sa četiri konja nebom na jedan dan. Iako je Helije uvijek iznova upozoravao svog sina objašnjavajući mu opasnosti takvog putovanja koje nijedan drugi bog osim njega nije bio sposoban izvesti, Faetona je bilo teško odvratiti, pa je Helije bio primoran da mu preda uzde. Kao što se očekivalo, vožnja je bila katastrofalna i Zeus je udario mladića jednom od svojih munja kako bi ga spriječio da spali ili zamrzne zemlju izvan spasenja. Osim ovog mita, Helije se povremeno pojavljuje u mitovima drugih likova, svjedoči zakletvama ili u interakciji s drugim bogovima i smrtnicima.^[1]

U homerskim epovima, njegova najistaknutija uloga je ona koju igra u Odiseji, gdje Odisejevi ljudi uprkos njegovim upozorenjima bezbožno ubijaju i jedu njegovu svetu stoku koju je bog držao na Trinaciji, svetom ostrvu. Nakon što je obaviješten o njihovom zlodjelu, Helije u bijesu traži od Zeusa da kazni one koji su mu nanijeli nepravdu, te Zeus udara gromom u njihov brod, ubijajući sve, osim samog Odiseja, jedinog koji nije povrijedio božju stoku, a bilo mu je dopušteno živjeti. Nakon toga, Helije više ne uznemirava Odiseja na njegovom putovanju.

Zbog svog položaja kao bog sunca, vjerovalo se da je svevideći svjedok, pa je često pozivan kao svjedok na zakletvama. Također je igrao značajnu ulogu u drevnoj magiji i čarolijama. U umjetnosti se obično prikazuje kao golobradi mladić u hitonu koji drži bič i vozi svoju kvadrigu, u pratnji raznih drugih nebeskih bogova kao što su Selena, Eja ili zvijezde. U antičko doba obožavali su ga na nekoliko mjesta antičke Grčke, iako su njegova glavna kultna središta bila ostrvo Rodos, čiji je bog zaštitnik, Korint i šire područje Korintije. Kolos s Rodosa, gigantska statua boga, krasio je luku Rodosa sve dok nije uništen u zemljotresu, nakon čega nije ponovo izgrađen.

1. ^ March, s.v. Helios