Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hetiti je običan naziv na bosanskom jeziku za starinski narod koji je govorio indoevropski hetitski jezik i osnovao kraljevstvo u Anatoliji sa središtem u gradu Hattusa u 2. mileniju p.n.e.
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Hetitsko kraljevstvo, koje je na vrhuncu svoje moći vladalo nad središnjom Anadolijom, sjeverozapadnom Sirijom, i većinom Mezopotamije, je postojalo od otprilike 1680 do 1180. p.n.e. Nakon 1180. p.n.e. Hetitska država je raspala u nekoliko neovisnih gradskih-država, neke od kojih su postojale sve do 700. p.n.e.
Hetitsko kraljevstvo, ili barem glavno područje, je bilo zvano Hati. Međutim, važno je prepoznati razliku između Hetita i Hatijaca, naroda koji je ranije živio na istom prostoru sve do početka 2. milenija p.n.e. i koji je govorio hatijski jezik koji nije pripadao indoevropskoj jezičnoj porodici.
Hetiti su prvi indoevropski narod na tlu Male Azije. O njima se zna izuzetno malo. Prva saznanja o Hetitskom carstvu bila su posredstvom Biblije. Dok arheologija nije ustanovljena kao nauka Hetiti su smatrani minornim plemenom prednje Azije. Od 18. vijeka počinje istraživanje Hetitske države da bi u 19. vijeku počelo da se bazira na naučnim metodama. Arheolozi Vinkler i Makridi su početkom 20. vijeka iskopali u Bogaz Keji, u severnoj Turskoj, stari hetitski grad Hatušu. Pronašli su arhiv sa 20 000 dokumenata pisanih klinastim pismom, među kojima je i mirovni sporazum Hatušiliša III i Ramzesa II, koji se čuva u istambulskom muzeju.