Hrvati

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Ovaj članak zahtijeva čišćenje. Pomozite u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.

Tačnost podataka u ovom članku je osporena. Provjerite i ispravite netačnosti u članku.

Tema članka je kontroverzna. Moguće je da se pojedinci ne slažu s tačkom gledišta izraženom u ovom članku ili je neutralna tačka gledišta članka sporna.

Hrvati
Ukupna populacija
6,2[1] - 9 miliona[2](procjena)
Značajno stanovništvo u
Hrvatska	3,874,321
Bosna i Hercegovina	544,780
SAD	414,714 – 1.2 millijuna
Njemačka	441,000
Čile	200,000 – 380,000
Argentina	250,000
Austrija	150,719
Kanada	133,965
Australija	57,900
Srbija	40,848
Švicarska	57,900
Francuska	40,000
Slovenija	35,642
Švedska	35,000
Jezik
hrvatski
Vjera
pretežno rimokatolička
Vezane etničke grupe
Slaveni Južni Slaveni

Hrvati su narod u grupi Južnih Slavena, koji uglavnom nastanjuje područje Hrvatske, a žive i u Bosni i Hercegovini, kao jedan od tri konstitutivna naroda. Znatne hrvatske manjine žive u Vojvodini i austrijskoj pokrajini Gradišće, Italiji u području Molise, u Moravskoj, Slovačkoj i Češkoj te u pograničnim područjima zapadne Mađarske, Slovenije, Rusije,^{[nedostaje referenca]} Rumunije. Hrvati se često određuju kroz vezanost uz katoličanstvo i hrvatski jezik i vojničko zanimanje. Hrvatski najamnici u svim carskim vojskama od Karla V do Napoleona i Habzburga slovili su kao odani i hrabri vojnici. Najčuvenije konjičke jedinice su svakako La Cavalerie Cravate (La Kavaleri Kravat), mornarica i laka husarska konjica, te Trenkovi panduri. Po crvenom rubcu, koji su supruge, vjerenice, sestre ili majke svojim najmilijima vezivale oko vrata dobila je ime kravata, dok nekoliko termina u konjaništvu podsjeća na hrvatske konjanike, kao Korbač (od Korbat) ili Kravaš od (le Cravate) ili poseban hrvački zahvat - kravata.

Hrvata ima oko 4,5 miliona u Hrvatskoj i oko 500.000 u Bosni i Hercegovini.^{[nedostaje referenca]} Njihov broj u inostranstvu se može samo procijeniti, ali pretpostavlja se^{[nedostaje referenca]} da u dijaspori živi barem jednako mnogo Hrvata kao i u Hrvatskoj. Najveće emigrantske grupe žive u zapadnoj Evropi, prvenstveno u Njemačkoj, a zatim u Švicarskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Od drugih kontinenata, Amerika ima najbrojniju hrvatsku imigraciju, i to u Sjedinjenim Državama (Ohio, California) i Kanadi (Mississauga), kao i u Argentini, Čileu, Brazilu. U obje Amerike brojnost se procjenjuje na oko tri miliona Hrvata^{[nedostaje referenca]}. Postoje i važne hrvatske manjine u Australiji (Perth, Sydney) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi. Samo u periodu od 1900-14 iselilo se u SAD evidentiranih 600.000 Hrvata, koji su otišli u ekonomsku emigraciju.^{[nedostaje referenca]}

Porijeklo Hrvata prije velike seobe naroda nije sigurno.^{[nedostaje referenca]} Jedna teorija^(koja?) kaže da Hrvati potječu iz stare Perzije, današnjeg Irana, te da se radi o sarmatskom plemenu, koje se izmiješalo sa Slavenima. Poznato je da riječ Hrvat nije slavenskog porijekla.^{[nedostaje referenca]} Prvi navod njihova imena, Horovathos, nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200 godine, nađenima u luci Tanais na poluotoku Krim. Oba kamena se čuvaju u arheološkom muzeju ruskog grada Sankt Petersburga, a otkrio ih je Hido Bišćević, hrvatski ambasador u Rusiji.^{[nedostaje referenca]}

Početkom 7. vijeka, Hrvati su napustili područje sjeverno od Karpata i istočno od rijeke Visle gdje su osnovali jedno od dva svoja kraljevstva Bijelu Hrvatsku) i na Istok do Dnjepra gdje su imali svoje drugo kraljevstvo pod imenom Crvena Hrvatska i naselili se uzduž Dinarida. Davnašnja povezanost s tim pradomovinama^{[nedostaje referenca]} naročito se ogleda u ikavici kojom govore samo Ukrajinci, Hrvati i Bošnjaci.^{[nedostaje referenca]} Nove države zapremale su prostor uz jadransku obalu između današnje Albanije na jugoistoku i današnje Venecije na sjeverozapadu, te do Mačve i Podravine na sjeveru. Kasnije su ta dva imena nestala, a pojavile su se dvije nove kneževine: Panonska i Dalmatinska, čiji su kneževi Ljudevit i Tomislav otjerali Franke i Bugare s područja svojih država. (Pogledati Historiju Hrvata Ferde Šišića. Bijela Hrvatska je okupirana od Poljske, a grupa od stotinjak hiljada Bijelih Hrvata u Poljskoj postojala je do staljinskog režima.^{[nedostaje referenca]} Majka nedavno preminulog Pape Ivana Pavla Drugog bila je Bijela Hrvatica.^{[nedostaje referenca]} Najveći dio Bijelih Hrvata iselio se u USA.^{[nedostaje referenca]}

Genetika, kaže da je većina Hrvata miješani genotip, ali glavna grupa gena specifična je za jednu "dinarsku" podgrupu, koja je vjerovatno naslijeđena od predslavenskih stanovnika dinarske Hrvatske i to u gotovo 50% populacije.

Iako malobrojna nacionalna grupa, Hrvati kroz svoju dvadeset vijekova dugu historiju^{[nedostaje referenca]} učestvuju u gotovo svim područjima ljudske civilizacije s priličnim doprinosom. Iako je prvi pisani dokument iz početka 12. vijeka, jedno hrvatsko ime (knez Trpimir) zapisano je već 850. godine, što znači da njihova pismenost datira mnogo prije nego prvi sačuvani pisani dokument. Prvi univerzitet u Hrvata postojao je već u 13. vijeku,^{[nedostaje referenca]} a razorili su ga Križari u svom pljačkaškom pohodu na Palestinu. Pet naučnika i umjetnika hrvatskog porijekla su dobitnici Nobelove nagrade, a hrvatski jezik je u Srednjem vijeku bio jedan od pet jezika na kojima se po evropskim univerzitetima odvijala nastava: italijanski, latinski, njemački, hrvatski i poljski.^{[nedostaje referenca]} Car Karlo Veliki, prvi ujedinitelj Evrope govorio je hrvatski.^{[nedostaje referenca]} Od južnoslavenskih naroda stanovnici današnje Dalmacije medju prvima dolaze u dodir s Arapima i prvi prihvaćaju Islam.^{[nedostaje referenca]} Još dvije afričke metropole duguju svoju historiju Hrvatima, braća Seljan su izradili plan za urbanizaciju Adis Abebe a Dragutin Lerman je utemeljio Leopoldville^{[nedostaje referenca]}. U sportovima su brojne hrvatske ekipe i pojedinci dosegli najviši svjetski nivo od rukometa, vaterpola, nogometa, odbojke, do boksa, hrvanja, borilačkih azijskih sportova, tenisa i skijanja. Brojne naučne discipline su obogaćene doprinosom naučnika hrvatskog porijekla: Julije Klović, Faust Vrančić, Marin Getaldić, Ruđer Bošković, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog, Miroslav Radman i drugi, koje se može u svjetskim enciklopedijama naći pod nadimkom Dalmata, dok je u muzičkoj umjetnosti značajano mjesto zauzelo nekoliko operskih pjevačica Maja Strozzi, Milka Trnina, Zinka Kunc, Ruža Pospiš i brojne druge. Popularnost Mike Trnine u ono doba nadilazi slavu najvećih operskih diva, a Zinka Kunc dugo godina bila je neprikosnovena primadona njujorškog Metropolitena. Jednu od najvrijednijih svjetskih kolekcija umjetnina, procijenjenu na više od 10 milijardi eura, svojem narodu poklonio je Ante Topić Mimara.

Od Hrvata također potječe i ideja ujedninjenja svih Slavena u jedan narod.^{[nedostaje referenca]} Prvi, panslavist, je bio, u 17. vijeku, Juraj Križanić porijeklom iz Bihaća, koji je sanjao o slavenskom carstvu od Rusije do Jadrana, a drugi, idejni otac južnoslavenstva bio je osječki nadbiskup Josip Juraj Strossmayer. Obje ideje su neslavno propale.

Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine formirana je kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba koja se potom Kraljevinom Srbijom spojila u novo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca , kasnije nazvano Jugoslavija . U novom kraljevstvu prvotno je zadržana teritorijalna podjela na povijesne pokrajine, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju , ali je kasnija podjela zemlje na područja i banove smanjila nacionalni i historijski karakter administrativne podjele. Nakon formiranja banovine 1929. godine, Hrvati su se uglavnom nastanili na područjima Save i Primorja., ali u manjoj mjeri je bilo i područja u susjednim banovima. U pokušaju da se riješi hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, 1939. nastala je Banovina Hrvatska koja je obuhvaćala područja nekadašnje Save i Primorske Banovine, kao i dijelove Zetske , Drinske , Vrbaske i Podunavske banovine . U Banovini je Hrvatska pronašla najveći broj kriški^(?) Jugoslavije u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva, ali i jedan broj kriški^(?) u kojima su većinu činili Srbi .

Okupacija i podjela Jugoslavije 1941. formirala je, pod pokroviteljstvom Njemačke i Italije , marionetsku Nezavisnu Državu Hrvatsku u kojoj je uspostavljen ustaški režim . Pored većine bivše Banovine Hrvatske obuhvaćala je i cijelu Bosnu i Hercegovinu i cijeli Srem , odnosno područja nastanjena uglavnom Srbima i Muslimanima. Vlasti NDH proglasile su muslimane Hrvatima islamske vjeroispovijesti, dok su Srbi u ovoj zemlji podvrgnuti progonu i genocidu. NDH nije obuhvaćala neka obalna područja bivše hrvatske Banovine, koju je Italija okupirala i pripojila, niti to područje.Međimurje je okupirala i pripojila Mađarska . Iako je većina Hrvata u početku surađivala s ustaškim režimom, jedan se dio pridružio i jugoslavenskim partizanima .

Nakon vojnog poraza Sila Osovine , Jugoslavija je obnovljena kao socijalistička federacija, u kojoj je jednu od šest republika činila i Hrvatska . U odnosu na NDH, nova socijalistička Hrvatska nije obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu i istočni Srem, ali su joj pripale Baranja i Istra i obuhvaćale su Međimurje, kao i obalna područja bivše Banovine. Znatan broj Hrvata ostao je i u Bosni i Hercegovini , gdje je imao jednak status sa Srbima i muslimanima . Dugogodišnji predsjednik socijalističke Jugoslavije bio je Josip Broz Tito , hrvatski državljanin.

U trenutku raspada Jugoslavije, 1990-ih , Hrvatska i Bosna i Hercegovina proglasile su nezavisnost. Do 1995. godine u tim je zemljama vodio građanski rat u kojem su sudjelovali Hrvati. Srbi u Hrvatskoj , nasuprot novom hrvatskom režimu na čelu s Franjom Tuđmanom , formirali su Republiku Srpsku Krajinu , koju je 1995. godine porazila vojska Hrvatske, nakon čega je veliki dio Srba pobjegao iz Hrvatske. Hrvati iz Bosne i Hercegovine naselili su se na područjima koja su Srbi ostavili u Hrvatskoj . Tokom rata u Bosni i Hercegovini , Hrvati su se formirali s ovih prostora - Hrvatska Republika Herceg-Bosna . Kasnije je ukinut i uključen u novoformiranu federaciju (današnja Federacija Bosne i Hercegovine ). Nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine , kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Hrvati imaju status jednog od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, kao i stupanj teritorijalne autonomije na kantonalnoj razini .

1. ^ Hrvatski jezik na Ethnologue.com
2. ^ "Hrvatski Svjetski Kongres". Arhivirano s originala, 23. 6. 2003. Pristupljeno 16. 2. 2009.