Hrvatsko Kraljevstvo

Hrvatsko kraljevstvo
925-1102. (Srednji vijek)
Prethodnice: ← Kneževina Hrvatska ← Panonska Hrvatska Nasljednice: Hrvatska u uniji s Mađarskom → Kraljevina Ugarska →
Glavni grad		Nin Biograd Šibenik Solin Knin Split
Službeni jezik		hrvatski
Državno uređenje		Kraljevina
Zakonodavstvo
Površina
• Ukupno		105.000 km2 (približno) km2

Hrvatsko kraljevstvo ili Kraljevina Hrvatska (latinski: regnum Croatorum ili regnum Croatiae) bila je srednjovjekovna kraljevina koja je pokrivala današnji prostor Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Istočni Srijem i dijelove Crne Gore. Kraljevina je uspostavljena godine 925. Prema Ljetopisu popa Dukljanina prvi kralj se krunio na Duvanjskom polju. Hrvatsko kraljevstvo egzistiralo je 150 godina, a historija te države bila je obilježena sukobima, pobjedonosnim za Hrvate: rat s Mlecima, Bugarima, Mađarima i dr., a ponekada Kraljevina je bila sukobljena i sa papom i Papinskom državom. Glavni uzrok sukoba s papom bila je težnja hrvatskih moćnika da se liturgija obavlja na narodnom, hrvatskom jeziku, što je kasnije i postignuto. Tome je najviše pridonio biskup Grgur Ninski.

U djelu Konstantina VII. De administrando imperio Hrvatsko kraljevstvo opisano je kao država sa snažnom vojskom koja ratuje samo kad je napadnuta. Međutim, Kraljevina Hrvatska počinje slabiti smrću Dmitra Zvonimira, čija je supruga bila Mađarka, sestra mađarskog kralja Ladislava Arpadovića. Nakon njega kratkotrajno su vladala još dva kralja.

Nakon smrti posljednjeg iz loze Trpimirovića, Stjepana II, Koloman Arpadović se proglasio kraljem, no Petar iz plemićke porodice Svačića diže ustanak. Koloman je pobijedio Petra na planini Gvozd (današnja Petrova gora na Kordunu) 1097. godine, no i dalje ne uspijeva vladati Hrvatskom jer izbijaju učestale bune protiv njega. Uvidjevši to, Koloman sastavlja Pacta Conventu i dogovara se s hrvatskim plemstvom da će Hrvatska imati prava kao samostalna država pod njegovom krunom, a da će hrvatsko plemstvo zadržati prava koja je imalo za vrijeme Trpimirovića. Hrvatski historičari tvrde kako je nakon 1102. nastupila personalna unija s Ugarskom (zajednički vladar), no mađarski historičari tvrde kako je Hrvatska bila osvojena. Bilo kako bilo, Hrvatska je zadržala veliku samostalnost, a kasnije je zapisano: Nekada smo imali svoje rođene, a ne ugarske kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgnula nijedna sila, nijedno ropstvo, nego se sami od svoje volje pokorismo, ne kraljevstvu, nego kralju njihovu.^{[potreban citat]}

Hrvatsku pod mađarskim kraljem obilježio je rat s Tatarima i početak turskog prodiranja u ove krajeve. Era Hrvatske zajednice s Ugarima završava 1526. s Bitkom na Mohačkom Polju.