Komunizam

Komunizam je teorija revolucionarne promjene uz političku i društveno-ekonomsku organizaciju zasnovanu na zajedničkoj kontroli nad sredstvima za proizvodnju, za razliku od privatnog vlasništva. Komunizam ili marksizam-lenjinizam se zalaže za ekonomsku pravdu, smatrajući socijalnu revoluciju i nasilno rušenje postojećeg društvenog poretka kao bitne komponente u procesu. Po svojim korijenima, marksizam-lenjinizam je ateistički i materijalistički. U svojim temeljima teorija Karla Marksa je zasnovana na ateističkom materijalizmu. Marksizam negira postojanje i realnost jednog božanstva. Marx izričito razlikuje njegov komunizam od prethodnih "utopijskih" vjerskih ili etičkih socijalizama. U svojim ranim spisima Marx gleda religiju kao namjerno skretanje pažnje potlačenih masa sa izmišljenim neovozemaljskim temama od obraćanja pažnje na eksploataciju koja je proizvedena u kapitalizmu i prethodnim modelima klasno zasnovanog društva, kao što su feudalizam i robovlasničko društvo.

Kao glavna pokretačka sila u svjetskoj politici od početka 20. vijeka, moderni komunizam je uglavnom povezan s teorijama Karla Marxa i Friedricha Engelsa, što je izraženo u njihovim djelima kao što su: Komunistički manifest iz 1848. godine, Dijalektika prirode iz 1883. godine, Anti-Dühring iz 1877. godine, i Das Kapital iz 1863. godine, kao i glavna djela Vladimira Lenjina, kao što su Šta da se radi? iz 1901. godine i Imperijalizam-najviši stadij kapitalizma. iz 1916. godine. Prema marksističkoj Teoriji političke ekonomije, Dijalektičkog materijalizma i Historijskog materijalizma kapitalističkog sistema dobit zasnovana na privatnom vlasništvu je ukorijenjena u eksploataciji i obiluje unutrašnjim suprotnostima. Prema Marksu, kapitalizam proizvodi otuđenje u radničkoj klasi, jer su sredstva za proizvodnju u vlasništvu vladajuće klase, a ekonomski sistem u kojem je dobit u potpunosti zasnovana na iskorištavanju radničke klase. Unutrašnje suprotnosti u kapitalizmu, posebno vlasništvo nad proizvodima rada od strane kapitalista dovodi do toga da radnici imaju osjećaj otuđenosti od proizvoda svoga rada, otuđenosti od svog vlastitog rada kao bitne komponente ljudskog identiteta kao i otuđenosti od njihovih radnih kolega. Marks je tvrdio da će se ove otuđenosti pogoršati vremenom i da će kapitalistički sistem doživjeti ekonomski slom i socijalne nerede zbog toga što će radnici biti zamijenjeni mašinama. Zbog marksističkog aksioma da samo rad može proizvesti dobit, to bi dovelo do smanjenja dobiti i povećanja siromaštva što će dovesti do nezadovoljstva radnika i na kraju revolucionarnog prevrata buržoazije od strane proleterijata, što će reći, revolucionarne, prosvijetljene radničke klase. Nakon ove socijalne revolucije, kapitalizam će biti zamijenjen socijalističkim društvom u kojem će sredstava za proizvodnju biti pod kontrolom radnika. Socijalizam bi predstavljao prelaznu fazu pod diktaturom proleterijata. Zatim bi slijedilo odumiranje države i pojava komunizma.^[1]

^ "Communism". newworldencyclopedia.org (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 1. 2018.

[1] "Communism". newworldencyclopedia.org (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 1. 2018.

[1]