Lava

Lava je otopljena stijena (magma) koja je izbačena iz unutrašnjosti nekih planeta, (uključujući Zemlju) i neke njihove satelite. Magma nastaje zbog unutrašnje topline planete ili mjeseca i izbacuje se kao vulkanska lava ili kroz rascjepe u kori , obično na temperaturama od 700 do 1.200 ^oC. Čvrsta stijena koja je posljedica naknadnog hlađenja također se često opisuje kao "lava".

Lavin tok je pokretni izliv lave stvoren tokom neeksplozivne erupcije. Kad se prestane kretati, lava se očvrsne u obliku magmatske stijene. Termin "tok lave" obično se skraćuje na "lava". Iako lava može biti i do 100.000 puta viskoznija od vode, zbog svojih tiksotropije i stanjivanja razblaženosti, lava može proći velike udaljenosti prije hlađenja i očvršćavanja.^[1][2]

Eksplozivna erupcija proizvodi mješavinu vulkanskog pepela i drugih fragmenata zvanih tefra, umesto da teče kao lava. Riječ "lava" dolazi od talijanskog i vjerovatno je izvedena od latinske riječi "labes" koja znači pad ili klizanje.^[3][4] Prva upotreba u vezi sa izbačenom magmom (rastopljenim kamenjem ispod Zemljine površine) očigledno je bila u kratkom opisu koji je napisao Francesco Serao o erupciji Vezuv, 1737.^[5] Serao opisao je „tok vatrene lave“ kao analogiju protoku vode i blata niz bočne strane vulkana prateći snažne kiše.

U gotovo svim lavama Zemljine kore dominiraju silikatni minerali: većinom feldspari, olivin, pirokseni, amfiboli, liskun i kvarc.^[6]

Ponašanje lave avisi od mnogih faktora, kao što su:

• hemijski sastav
• temperatura
• viskoznost
• tip erupcije

Sastav se kreče između krajnje baznog (45%-50% silicija) i krajnje kiselosti (70%-75% silicija). Sitene, kao posljedica prelaska lave u čvrsto stanje (stijena) održavaju taj sastav. Veoma čeasto imaju velike kristale koji dokazuju da su prethodno bilr u magmatskoj komori i koji su uronjeni u finu masu mikroskopskih minerala. Najbaznije stijene, kao što su bazalti, crne su boje i sadrže minerale sa malim procentom silicijuma, kakav je olivin. Stene koje se nalaze u međuprostoru, kao što je andezit, manje su tamne (tamnosive) i imaju dosta ortoklasa. Najkiselije stijene, kao što je riolit, svjetlije su i imaju boju mnogo kvarca. U zavisnosti od viskoznosti lave i ispoljavanja eksplozijskih fenomena, kod kontinentalnih vulkana postoji nekoliko tipova vulkanskog toka, koji često postoje u istom vulkanu u zavisnosti od njegovih aktivnih faza. Hawaiiski tip proizvodi, prije svega, veoma fluidne tokove lave. Vulkanski tip je poseban po tome što ima snažne erupcije izmrvljene viskozne lave plina i pepela. Strombolski tip lave alternativno stvara tokove lave i piroklastične izlive. Pelejski tip karakteraju veoma viskozne lave, sa veoma teškim izlivom, uz izbacivanje užarene lave.

1. ^ Pinkerton, H.; Bagdassarov, N. (2004). "Transient phenomena in vesicular lava flows based on laboratory experiments with analogue materials". Journal of Volcanology and Geothermal Research. 132 (2–3): 115–136. Bibcode:2004JVGR..132..115B. doi:10.1016/s0377-0273(03)00341-x.
2. ^ "Rheological properties of basaltic lavas at sub-liquidus temperatures: laboratory and field measurements on lavas from Mount Etna". cat.inist.fr. Arhivirano s originala, 2. 11. 2015. Pristupljeno 19. 6. 2008.
3. ^ "Lava". Merriam-Webster Online Dictionary. 31. 8. 2012. Pristupljeno 8. 12. 2013.
4. ^ "Lava". Dictionary.reference.com. 7. 12. 1994. Pristupljeno 8. 12. 2013.
5. ^ "Vesuvius Erupts, 1738". Lindahall.org. Arhivirano s originala, 4. 5. 2016. Pristupljeno 21. 10. 2015.
6. ^ "Lava Flows" (PDF). UMass Department of Geosciences. University of Massachusetts Amherst. 11. 2. 2004. str. 19. Pristupljeno 5. 6. 2018.