Lipofilnost (grč, λίπος - lipos" = mast + φίλος - filos" = prijateljski), odnosi se na sposobnost hemijskog spoja da se rastvara u mastima, nafti, lipidima i nepolarnim otapalima, kao što su heksani ili toluen. Ova nepolarna otapala su sami lipofili (u slobodnom prevodu: "mastoljupci" ). Tako lipofilne tvari imaju tendenciju da se otapaju u drugim lipofilnim supstancama, dok se hidrofilne ( vole vodu ) tvari imaju otopsju u vodi i drugim hidrofilnim tvarima.[1][2][3]
Lipofilnost, hidrofobnost i nepolarnost opisuju isti tendencija ka sudjelovanju u disperzijskoj sili i kao i izrazi se često koriste naizmjenično, odnosno sinonimno. Međutim, izrazi "lipofilnost" i "hidrofobnost" nisu sinonimi, kao što se može vidjeti sa silikonima i fluorugljicima, koji su hidrofobni, ali ne i lipofilni.