Back ماريا تيريزا Arabic ماريا تيريزا ARZ María Teresa I d'Austria AST Mariya Tereza Azerbaijani ماریا ترزا، (اوتریش) AZB Мария Терезия Bashkir Maria Theresia BAN Maria Theresia BAR Марыя Тэрэзія Byelorussian Марыя Тэрэзія BE-X-OLD
| Marija Terezija | |
|---|---|
.jpg) | |
| Kraljica Ugarske i Hrvatske; nadvojvotkinja Austrije | |
| Vladavina | 20. oktobar 1740 – 29. novembar 1780. |
| Prethodnik | Karlo III |
| Nasljednik | Josip II |
| Krunidba | 25. juni 1741. |
| Kraljica Češke | |
| Vladavina | 1743 – 29. novembar 1780. |
| Prethodnik | Karlo III |
| Nasljednik | Josip II |
| Krunidba | 12. maj 1743. |
| Supružnik | Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva |
| Djeca |
|
| Dinastija | Habsburg |
| Otac | Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva |
| Majka | Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela |
| Rođenje | 13. maj 1717. Beč |
| Smrt | 29. novembar 1780 (63 godine) Beč |
Marija Terezija[a] (13. maj 1717 – 29. novembar 1780) bila je jedini ženski vladar svih habsburških posjeda i posljednji član dinastije Habsburg. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske Holandije i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, njemačka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.
Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara Karla VI, u oktobru 1740. godine. Otac joj je Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine omogućio da naslijedi njegove teritorije koje su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji i od strane muškaraca. Po njegovoj smrti, Saksonija, Pruska, Bavarska i Francuska, koje su Karlu VI obećale da će podržati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obećanja. Pruska je napala Austriju, što je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko naslijeđe.
Marija Terezija je poticala i provodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomoć svojih ministara. Reformisala je obrazovanje i finansiranje, poticala trgovinu i razvoj agrikulture, što je značajno ojačalo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. stoljeća njen su režim smatrali netolerantnim i praznovjernim.[1]
Iako se od nje očekivalo da vlast prepusti mužu Franji, a kasnije sinu Josipu, koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i Češkoj, Marija Terezija je bila apsolutni vladar svojih posjeda.[2] Kritikovala je i nije odobravala mnoge Josipove odluke. Opirala se podjeli Poljske, ali je bila prisiljena odobriti je. Imala je šesnaestero djece među kojima su bili francuska kraljica, napuljska kraljica, parmska vojvotkinja, i dva cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija nije posjedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cijenjene kod monarha: dobrodušnost, razumnost, odlučnost, te, najvažnije od svega, spremnost da prizna svoju grešku i mentalnu superiornost svojih savjetnika. Kao mlada vladarica koja je morala voditi dva dinastička rata, vjerovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika; kao iskusna vladarica shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes.[3][4]
Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje