Maternji jezik

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Maternji jezik (lat.: lingua materna) je prvi jezik naučen u ranom djetinjstvu izvan formalne nastave. Korijeni tog prvog jezika sa svojom strukturom glasova i gramatike su tako duboki, da je njegovo govorenje automatizirano. Nakon puberteta ni jednim drugim jezikom se ne može tako dobro vladati. Zato se smatra da se sa učenjem nekog stranog jezika treba početi još u djetinjstvu, da bi vladanje i nekim drugim jezikom bilo na nivou maternjeg. Odlučujuću ulogu u procesu učenja maternjeg jezika ima sredina u kojoj se dijete kreće. Tako će ono u istom obimu savladati preovlađujući jezik kao i predhodne generacije, ako ne postoji neka posebna jezička slabost.

Kod jezika manjina pravi se razlika izmedu maternjeg jezika i prvog jezika. U današnje vrijeme globalizacije često se govori o dvojezičnosti (jednako dobro govorenje dva jezika) i višejezičnosti, koja se postavlja za cilj u mnogim evropskim i svjetskim kulturama. Naučna saznanja dokazuju da se melodija maternjeg jezika ogleda u muzici pojedinog kompozitora. Isto tako još nerođena djeca u majčinom trbuhu raspoznaju majčin glas i govor. Učenje jezika do pete godine života popraćeno je tjelesnim i senzornim iskustvima, te se riječi pamte sa osobinama i asociraju na situacije u kojima su naučene. Neki od kriterija koji određuju maternji jezik:

• to je jezik naučen od majke, osobe s kojom u ranom djetinjstvu imamo najprisniji kontakt,
• najbolje vladamo tim jezikom (kriterij kompetencije),
• najčešće korišten jezik (kriterij funkcije),
• jezik s kojim se osoba koja ga govori identificira (kriterij identifikacije).

Dokazano je da je za učenje svakog drugog jezika, u starosti nakon godina puberteta, neophodna dobra osnova maternjeg jezika, na koju se nadovezuju znanja svih daljih jezika. U djetinjstvu je učenje maternjeg, ali i drugih jezika vezano za komunikaciju djeteta sa sredinom. Tako je djeci moguće, bez velikog napora, naučiti i do sedam jezika i jednako dobro ih govoriti, pod uvjetom da svaki drugi jezik govore sa drugom osobom. Ukoliko jedna ista osoba govori sa djetetom više jezika, postiže se slabiji rezultat.