Mendelovi zakoni

Mendelove sorte graška
1. + 2. Intermedijarno nasljeđivanje. Kao primjer posmatra se boja cvijeta Mirabilis jalapa.
(1) Generacija roditelja sa homozigotnim biljkama (w/w ili r/r).
(2) F1 generacije: Sve jedinke su uniformne - izgledaju isto, jer interakcija alela za "crvenu" i "bijelu" boju daje roza cvijet.
(3) Obično "srednji" fenotip: Crvena, ružičasta i bijela boja cvijeta javljaju se u omjeru 1 : 2 : 1.
Primjer intermedijarnog nasljeđivanje je boja "čudnovatog cvijeta" (Mirabilis jalapa).
(1) Generacija homozigotnih roditeljskih biljaka (w/w ili r/r).
(2) F1 Generacija: Sve individue izgledaju istovjetno„crvena“, "bijela" i ružičasta.
(3) F2 Generacija:crvena, ružičasta i bijela boja cvjetova u omjeru 1:2:1.
Dvije osobine: bijela/smeđa dlaka i kratki/dugi rep, pri čemu su "smeđa" boja i i "kratki" rep dominantne fenotipske oznake, u F 2 generaciji se fenotipski ispoljavaju u omjeru 9 : 3 : 3 : 1.
S = kratki rep, s = dugi rep,
B = smeđa dlaka , b = bijela dlaka
Gore: Roditeljska generacija,
Sredina: F1-generacija,
Ispod: F2-generacija
Nasljeđivanje:
9 × Kratki rep, smeđa dlaka
3 × Dugi rep, smeđa dlaka
3 × Kratki rep, bijela dlaka
1 × Dugi rep, bijela dlaka
Treba napomenuti da genetiku obje osobine karakterizira odnos dominantnost - recesivnost među odgovornim alel datih lokusa.
Ako se jedna ili obje osobine naslijeđuju kao intermedijarne, tada se fenotipovi ne raspoređuju u omjeru 9 : 3 : 3 : 1.
Omjer genotipova, međutim, ostaje isti za sve kombinacije. Ti odnosi se mogu vidjeti na priloženoj matrici Punnetovog kvadrata (križaljke).

Ove zakone je formulirao 1865. godine češki biolog, sa austrijskim državljanstvom, Gregor Mendel, a tiču se raspodjele gena i osobina u tri sukcesivne generacije monohibridnog ukrštanja različitih sorti baštenskog graška. Roditeljska generacija je označena sa P (parentalna), a dvije potomačke sa F1 (prva filijalna) i F2 (druga filijalna).[1] [2]

Izvorna su tri Mendelova zakona:

Kasnije su, Mendelovi sljedbenici u ovu skupinu uvrstili i:

  1. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. ^ Berberović LJ., Hadžiselimović R. (1986): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00723-6.

Developed by StudentB