Minijatura

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Minijatura (lat. minium – crvena olovna boja, kojom su u rukopisima pisane rubrike i inicijali) predstavlja malu sliku ili crtež kojima su ukrašavana zaglavlja knjiga ili početna slova.

U slikarstvu minijatura ima dvojako značenje:

1. Minijatura ili iluminacija je sličicom ili crtežom ukrašen rukopis, obično je riječ o figuralnim prikazima na cijeloj stranici. Ime je nastalo jer se prvobitno izvodila minijem (olovnom crvenom bojom) a poslije su se koristile i druge boje, prvenstveno zlatna i srebrna. Likovni ukrasi u vidu minijature poznati su već u starim rukopisima Kineza, Indijaca, Perzijanaca i Egipćana. Na Egipatskim svicima papirusa hijeroglifski se tekst izmjenjuje sa sličicama ("Knjiga mrtvih"), razvija se kod Grka, od kojih je preuzimaju Rimljani kod kojih je vladao običaj darivanja bogato ukrašenih rukopisa ("Ilijada", "Eneide"). Preko grčke i rimske ta je tradicija prešla i u ranokršćanske liturgijske svitke (rotulus), a kasnije knjige (kodeks) i prijepise Biblije.

2. Minijaturna slika ispočetka su ograničene na portret malog formata, ali ubrzo prelazi i na druge teme, pejzaže i figuralne scene. Minijature su najčešće precizno izvedene na papiru, pergameni, bjelokosti ili metalnoj pločici. Počeci minijaturne slike datiraju u XIV vijeku a najraskošniji primjerci su iz XV vijeka (Braća Limbourg, Jean Fouquet). Minijature su se nosile kao ukras u obliku medaljona. U XV vijeku minijatura Zapada razvija se u okviru općeg toka renesansnog slikarstva, sa slobodnim izborom tema i realističkim tretiranjem prirode. Slikarstvo minijature traje do sredine XIX vijeka. Novi društveni odnosi i razvitak fotografije su uticali na njeno odumiranje.