Monarhija

Oblici vladavine
Republički oblik vladavine:   Predsjednička republika sa potpunim predsjedničkim sistemom   Polupredsjednički sistem s izvršnim predsjednikom i odvojenim šefom vlade koji vodi ostatak izvršne vlasti a kojeg imenuje predsjednik i odgovoran je zakonodavnoj vlasti   Parlamentarna republika sa predsjednikom čija je uloga ceremonijalna dok izvršnu vlast predstavlja premijer čija uloga zavisi od povjerenja zakonodavne vlasti   Republika sa predsjednikom koji ima izvršnu vlast,a kojeg bira zakonodavno tijelo Monarhijski oblik vladavine:   Ustavne monarhije sa monarhom čija je uloga ceremonijalna dok izvršnu vlast predstavlja premijer   Ustavne monarhije koje pored monarha imaju i premijera ali gdje monarh i dalje ima značajnu izvršnu i/ili zakonodavnu vlast   Apsolutne monarhije   Države u kojima su obustavljene ustavne odredbe vlade (npr. vojnom diktaturom)   Države s jednopartijskim sistemom   Države gdje se oblik vladavine ne uklapa ni u jedan gore navedeni sistem (npr. Prelazne vlade, nejasne političke situacije ili ne postojanje vlade)

Monarhija^[1] se prema obliku vlasti i državnog uređenja svrstava u prvu podjelu a to je prema obliku vladavine (više pod vlada). Ova podjela se uzima prema osobinama koje imaju nosioci vlasti, načinu dolaska na vlast, te prema odnosu vlasti i vladara prema građanima (pored monarhije u ovu podjelu još se ubrajaju i diktatura i republika).

Riječ "monarh" (latinski: monarchia) dolazi od starogrčke riječi μονάρχης (monárkhēs), izvedeno od μόνος (mónos, "jedan, samac") i ἄρχω (árkhō, "vladati"): uporedi ἄρχων (árkhōn, "vladar, poglavica"). Odnosilo se na jednog barem nominalno apsolutnog vladara. U trenutnoj upotrebi riječ monarhija se obično odnosi na tradicionalni sistem nasljedne vladavine, jer su izborne monarhije prilično rijetke.

Prava moć monarha može se u velikoj mjeri razlikovati, od simbolične, odnosno ceremonijalne uloge (krunisane republike), preko djelimične i ograničene (ustavne monarhije) do potpuno autokratske uloge monarha (apsolutne monarhije). U tradicionalnom smislu, položaj monarha se nasljeđuje i traje do smrti ili abdikacije. Nasuprot tome, kod izbornih monarhija^[2] monarh se određuje izborom. U oba slučaja izbora monarha postoje dodatne varijacije s obzirom na postojanje različite strukture i tradicije koje definišu monarhiju.

U slučaju apsolutne monarhije vlast monarha je neograničena, nasljedna i bez odgovornosti. Ona se transformisala u današnjem smislu u vlast zakona. Ustavna monarhija je ograničena ustavom. Ovo se dogodilo usljed razvoja društva (ekonomskih odnosa, tehnike, građanske misli) i spoznaja da društvo može opstati, a država egzistirati. Ako se vladavina monarha zamjeni vlašću zakona doći će do transformacije klasične monarhije. U novijem periodu prilikom donošenja zakona monarh sarađuje sa parlamentom. Tako je započeo proces podjele vlasti. Kralj je izgubio izvršno-političke ovlasti.

Sličan oblik društvene hijerarhije poznat kao poglavarstvo ili plemensko kraljevstvo je praistorijski. Poglavarstvo je dalo koncept formiranja države, koji je započeo sa civilizacijama kao što su Mesopotamija, Stari Egipat i civilizacija doline Inda.^[3] U nekim dijelovima svijeta, poglavarstva su postala monarhije.^[4] Neke od najstarijih zabilježenih i dokazanih monarhija bile su Narmer, faraon starog Egipta c. 3100 p.n.e. i Enmebaragesi, sumerski kralj Kiša c. 2600 p.n.e. .

Glavna prednost nasljedne monarhije je neposredan kontinuitet vodstva (kao što je vidljivo u klasičnoj frazi " Kralj je mrtav. Živio kralj!").

1. ^ "Monarchy | Definition, Examples, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 14. 11. 2023. Pristupljeno 6. 12. 2023.
2. ^ "BBC Radio 4 - In Our Time, The Polish-Lithuanian Commonwealth". BBC (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 12. 2023.
3. ^ Conrad Phillip Kottak (1991). Cultural Anthropology. McGraw-Hill. str. 124. ISBN 978-0-07-035615-3.
4. ^ A. Adu Boahen; J. F. Ade Ajayi; Michael Tidy (1986). Topics in West African History. Longman Group. str. 19. ISBN 978-0-582-58504-1.