Neoklasicizam (od grčkog νέος nèos, "novo" i grčko κλασικός klasikόs, "najvišeg ranga"[1]) je naziv za umjetnički pravac iz 19. vijeka koji se ispoljavao u likovnim umjetnostima, književnosti, muzici, pozorištu i arhitekturi, a inspiracija su mu bila djela klasične umjetnosti stare Grčke i Rima. Neoklasicizam se nadovezuje na klasicizam u upotrebi stroge forme.