Neretva | |
---|---|
Drugo ime | Nera; Zelena ljepotica |
Države | Bosna i Hercegovina Hrvatska |
Dužina | 230 km |
Izvor | Gredelj (planine Lebršnik i Zelengora) |
NV izvora | 1.227 m |
Ušće | Ploče (Hrvatska) |
NV ušća | 0 m |
Ulijeva se u | Jadransko more |
Sliv | Jadranski sliv |
Prosječni protok | 341 |
Površina sliva | 10.380 km2 |
Lijeve pritoke | Jezernica, Slatnica, Župski Krupac, Šištica, Idbar, Glogošnica, Mostarska Bijela, Buna, Bregava, Krupa, Norin |
Desne pritoke | Gornji i Donji Krupac, Dindolka, Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanka, Radobolja, Jasenica, Trebižat |
Neretva je rijeka duga 230 km, koja najvećim dijelom protječe kroz Bosnu i Hercegovinu (208 km), a manjim dijelom, prije ušća u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km). Najduža je pritoka Jadranskog mora s istočne obale. Izvire u planinskim predjelima visoke Hercegovine, ispod planine Jabuke (ogranka Zelengore). S pritokama čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekosistem u ovom dijelu svijeta.[1] Desne pritoke Neretve jesu Zurevića potok, Međeđak, Jezernica ili Tatinak, Gornji i Donji Krupac, Dindolka, Bjelimićka rijeka, Slatinica, Račica, Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanka, Grabovica, Radobolja, i Trebižat, a lijeve su Živašnica, Lađanica, Župski Krupac, Bukovica, Šištica, Idbar, Glogošnica, Mostarska Bijela, Buna, Bregava, Krupa. Do 19. stoljeća Neretva je nazivana različitim imenima. Dio toka od Lađanice bio je smatran izvorom Neretve, pa se odatle do Konjica zvala Borča ili Velika Borča. Zatim, od Konjica do Ramskog kraja zvala se Župa, a od mjesta gdje se Rama ulijevala u Neretvu (prije izgradnje brane), pa do ušća nazivala se Neretva.