Back Nobelprys vir Fisiologie of Geneeskunde Afrikaans Nobelpreis für Physiologie oder Medizin ALS جائزة نوبل في الطب أو علم وظائف الأعضاء Arabic جايزة نوبل فى الفيسيولوجيا او الطب ARZ Premiu Nobel de Fisioloxía o Medicina AST Fiziologiya və ya tibb üzrə "Nobel" mükafatı Azerbaijani Нобелеўская прэмія па фізіялогіі і медыцыне Byelorussian Нобэлеўская прэмія па фізыялёгіі ці мэдыцыне BE-X-OLD Нобелова награда за физиология или медицина Bulgarian চিকিৎসাবিজ্ঞানে নোবেল পুরস্কার Bengali/Bangla
| Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu | |
|---|---|
 Otkrića u fiziologiji ili medicini koja su dovela do koristi za čovječanstvo | |
| Lokacija | Stockholm, Švedska |
| Prvi put dodijeljena | 1901. |
| Službeni veb-sajt | www |
Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (švedski: Nobelpriset i fysiologi eller medicin) je nagrada koju Švedska kraljevska akademija nauka dodjeljuje svake godine za izuzetna otkrića u području fiziologije i medicine. Jedna je od pet Nobelovih nagrada koju je 1895. godine ustanovio švedski naučnik i inovator Alfred Nobel za izuzetne doprinose u hemiji, fizici, književnosti, fiziologiji ili medicini kao i dostignuća na uspostavljanju mira u svijetu. Nobel je bio zainteresovan za eksperimentalnu fiziologiju i želio je ustanoviti nagradu za naučni doprinos kroz laboratorijska otkrića. Nobelova nagrada se dodjeljuje na godišnjoj ceremoniji 10. decembra, na godišnjicu Nobelove smrti a sastoji se od plakete i novčane nagrade. Prednja strana medalje prikazuje isti profil Alfreda Nobela koji je prikazan na medaljama za fiziku, hemiju i književnost. Druga strana ove nagrade je različita i jedinstvena u odnosu na druge medalje.
Zaključno sa 2015. godinom dodijeljeno je 106 Nobelovih nagrada za fiziologiju i medicinu od čega su laureati 198 muškaraca i 12 žena. Prva Nobelova nagrada iz ove oblasti dodijeljana je 1901. godine njemačkom liječniku i imunologu Emilu von Behringu za njegov doprinos pronalaska i primjene seruma i razvoja vakcine protiv difterije.
Prva žena laureat bila je Gerty Cori koja je ovu nagradu dobila 1947. godine za doprinos proučavanju i pojašnjenju metabolizma glukoze, važnog u mnogim aspektima medicine, uključujući i liječenje dijabetesa.
Posljednja Nobelova nagrada iz ove oblasti je dodijeljena Jamesu P. Allisonu (SAD) i Tasuku Honju (Japan) za otkriće terapije raka inhibicijom negativne imunske regulacije.[1]