Osciloskop

Tektronixov 2235A osciloskop u kasnim 1970-im.

Osciloskop (oscilacija + -skop), elektronski mjerni uređaj koji omogućava promatranje međusobne ovisnosti dva signala na fluorescentnom zaslonu katodne cijevi. Izumio ga je Karl Ferdinand Braun (1897). Elektronski snop nastaje u dijelu osciloskopa koji se naziva elektronski top, a sastoji se od grijača, katode i anode. Između katode i anode postoji jako električno polje. Katoda se zagrijava na visoku temperaturu koja uzrokuje izbacivanje elektrona. Elektroni ubrzani električnim poljem jure prema anodi. Anoda je izvedena u obliku cilindra kroz koji elektroni prolaze prema fluorescentnom zaslonu. Na mjestu udara elektrona u zaslon pojavljuju se svijetle točke. Najčešće se koristi za promatranje ovisnosti električnoga signala o vremenu (električni signali mogu biti i podaci o neelektričnim veličinama, prethodno pretvorenima u električne). Slika ovisnosti mjerenog signala o vremenu postiže se tako da se na vertikalne (os y) otklonske pločice katodne cijevi dovede prethodno pojačan i obrađen električni signal (mjerilo: V/cm), a na horizontalne (os x) otklonske pločice pilasti napon, koji omogućuje dobivanje tzv. linearne vremenske baze (mjerilo: s/cm). Ako se postigne da porast pilastoga napona počinje uvijek u istoj točki periodnog ili ponavljajućega mjerenog signala (sinkronizacijski postupak), na zaslonu se dobiva mirna slika tog signala.[1]

  1. ^ Kragić, Bruno, ured. (2021). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 2. 2. 2023.

Developed by StudentB