Osmansko Carstvo

Osmansko Carstvo
Devlet-i Âliye-yi Osmâniyye
دولتِ عَليه عُثمانيه
1299–1923.
Prethodnice:
Bizantijsko Carstvo
Seldžučko Carstvo
Nasljednice:
Turska
Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj
Britansko mandatno područje u Mezopotamiji
Zastava Grb
Grb
Uzrečicaدولت ابد مدت
Devlet-i Ebed-müddet
HimnaHimna Osmanskog Carstva
Položaj na karti
Glavni grad Söğüt (1302–1326)
Bursa (1326–1365)
Edirne (1365–1453)
Istanbul (1453–1922)
Najveći grad Istanbul
Službeni jezik Osmanski turski
Državno uređenje Monarhija
Sultan
• 1299–1326 (prvi)
Osman I
• 1918–1922 (posljednji)
Mehmed VI
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
 5.000.000 km21689 km2
Stanovništvo
• Ukupno
35.350.000 (1856)
20.884.000 (1906)
18.520.000 (1914)
14.629.000 (1919) 
Valuta Akče

Osmansko Carstvo (na osmanlijskom turskom: دولتِ عَليه عُثمانيه, Devlet-i Aliye-i Osmaniye, što znači "Osmanlijska uzvišena država"; na modernom turskom: Osmanlı Devleti, "Osmanlijska država," ili Osmanlı Imparatorluğu, "Osmansko Carstvo"), bilo je imperijalna snaga, smještena na obodu Sredozemnog mora, trajući od 1299. do 1922. Na vrhuncu moći, tokom 16. vijeka, ovo carstvo je obuhvaćalo Anadoliju, Bliski Istok, dijelove Sjeverne Afrike, dobar dio Jugoistočne Evrope, sve do Kavkaza. Carstvo je na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo teritoriju površine od oko 22,9 miliona km2, mada je dobar dio te teritorije bio pod indirektnom kontrolom centralne vlade. Carstvo je bilo smješteno napola između Istoka i Zapada, tako da je tokom 600-godišnjeg postojanja carstvo bilo u međusobnim odnosima sa Istokom i sa Zapadom.

Pleme Ouz Turaka je u zapadnoj Anadoliji osnovalo ovo carstvo, kojim je vladala osmanlijska (na turskom, Osmanlı) loza, koja je potekla od Oghuz Turaka. Carstvo je osnovao Osman I (na arapskom ʿUthmān, عُثمَان , što je u zapadno-evropskim jezicima prilagođeno / iskvareno u ime "Ottoman," pa otuda i ime castva - Osmanlijsko ili "Otomansko" carstvo). 1453, nakon što su Osmanlije osvojile Carigrad (Konstantinopolj) (danas moderni İstanbul), kao posljednji ostatak Bizantijskog carstva, ovaj grad je postao treća osmanlijska prijestonica. U 16. i 17. vijeku, Osmansko Carstvo je postalo jedna od svjetskih najmoćnijih političkiha sila, od čijeg su se napredovanja uzduž Balkanskog poluostrva i južnim obodom Poljsko-litvanskog kraljevstva evropske zemlje osjećale ugroženim.

Na svom vrhuncu, Carstvo je uključivalo mnoga važna mjesta klasične starine, među kojima su Homerov Olimp, Zeusova Evropa, Ijin Bosfor, Dijanin hram u Efesu, sarkofag Aleksandra Velikog, Rajski vrtovi, Nuhova (Noina) Gora Ararat, Ibrahimova (Avramova) oaza i izvori, Nil, Besjeda na gori, brijeg Golgota.

Propast Osmanskog Carstva je posljedica Prvog svjetskog rata, tokom kojeg su savezničke sile, uključujući i Arape, konačno porazile osmanlijske snage na Bliskom Istoku. Na kraju rata osmanlijska vlada se potpuno raspala, dok su carstvo međusobno podijelile pobjedničke snage. Predstojeće dvije godine su okončane proglašvanjem novih država. Jedna od novih država bila je Republika Turska. Članovi osmanlijske dinastije su protjerani iz Anadolije, gdje su njihovi preci nekad sagradili jedno od najvećih carstava svijeta. 1999, turska skupština [parlament] je povratila državljanstvo članovima Osmanlijske porodice, nakon 76 godina.


Developed by StudentB