Paleomagnetizam

Paleomagnetizam ili remanentni magnetizam je zaostali prirodni magnetizam koji je sačuvan u stijenama, mineralima koji sadrže željezo, nastalima u geološkoj prošlosti, u toku hlađenja i kristalizacije lave ili prekristalizacijom metamorfnih stijena, pri čem je njihov magnetni dipol ostao usmjeren prema onovremenom magnetnom polu Zemlje. Pošto se magnetni pol Zemlje u njenoj prošlosti pomicao, iz poznate starosti stijena može se to pomjeranje rekonstruirati mjerenjem paleomagnetizma osjetljivim magnetometrima. Kada se odredi ovisnost položaja Zemljinog magnetnog pola o vremenskom rasponu, moguć je i obrnut postupak, odnosno određivanje vremena nastanka zaostalog magnetizma tla koii je više ili nmanje vezano za lokalne pojave. To je moguće zato što se javlja, naprimjer, na mjestima udara groma pa i u pečenoj glini na mjestima nekadašnjih ognjišta, što se ponekad koristi za apsolutna datiranja u arheologiji.^[1]

Posebno se proučava nekadašnje magnetno polje mjerenjem orijentacije magnetskih minerala u stijenama, uspostavljene u vrijeme njihovog nastanka (remanentna magnetizacija), a zatim primjenjuju metodi, slični onima prema geomagnetizmu, za određivanje moguće konfiguracije Zemljinog magnetoog polja koja je mogla usmjeriti proučavanu orijentaciju.^[2]

1. ^ W. Jacquelyne, Kious; Robert I., Tilling (2001). "Developing the theory". This dynamic earth: the story of plate tectonics (online edition version 1.20). Washington, D.C.: U.S. Geological Survey. ISBN 0-16-048220-8. Pristupljeno 6. 11. 2016.
2. ^ Lanza R., Meloni A. 2006. The Earth’s magnetism – An introduction for geologists. Berlin: Springer Verlag.