Posejdon

Posejdon
Posejdon iz Milosa, 2. vijek p. n. e. (Nacionalni arheološki muzej Atine)
GrupeOlimpski bogovi
RoditeljiReja (mitologija), Kron
Suprug(a)Amfitrita, Afrodita, Demetra
BraćaHad, Hiron, Zeus
SestreHestija, Hera, Demetra
MitologijaGrčka mitologija
Andrea Doria kao Posejdon, naslikao italijanski slikar Angelo Bronzino

Posejdon (grčki: Ποσειδῶν, trans. Poseidỗn) bio je jedan od dvanaest olimpijaca u drevnoj grčkoj religiji i mitologiji grčki bog mora i zemljotresa, koji je upravljao morem, olujama, zemljotresima i konjima.[1] Bio je zaštitnik pomoraca i čuvar mnogih helenskih gradova i kolonija. U Grčkoj predolimpijskog bronzanog doba, Posejdon je bio poštovan kao glavno božanstvo u Pilosu i Tebi, s kultnom titulom "tresač zemlje";[1] u mitovima o izolovanoj Arkadiji, on je povezan sa Demetrom i Persefonom i bio je poštovan kao cijenjen kao "tresač zemlje"; konj, i kao bog vode.[2] Posejdon je zadržao obe asocijacije među većinom Grka: smatran je krotiteljem ili ocem konja,[1] koji je udarcem svog trozuba stvorio izvore (na grčkom jeziku termini za oba su povezani).[3] Posejdonov je pandan u rimskoj mitologiji Neptun, u ilirskoj Rodon te u etruščanskoj Nethuns.

Homer i Hesiod sugerišu da je Posejdon postao gospodar mora kada je, nakon svrgavanja njegovog oca Krona, svijet ždrijebom podijeljen između Kronovih sinova; Zeusu je dobio nebo, Had podzemni svijet, a Posejdon more, sa Zemljom i planinom Olimp koji pripadaju svoj trojici.[1][4] U Homerovoj Ilijadi, Posejdon podržava Grke protiv Trojanaca tokom Trojanskog rata; u Odiseji, tokom morskog putovanja od Troje nazad kući do Itake, grčki junak Odisej izaziva Posejdonov bijes oslijepivši njegovog sina, kiklopa Polifema, što je rezultiralo da ga Posejdon kazni olujama, uzrokujući potpuni gubitak njegovog broda i pratilaca, i odgađajući njegov povratak za deset godina. Posejdon je takođe tema homerske himne. U Platonovom Timeju i Kritiji, legendarno ostrvo Atlantida bilo je Posejdonovo područje.[5][6][7]

Prema legendi, Atena je postala boginja zaštitnica grada Atine nakon nadmetanja sa Posejdonom, iako je on ostao na Akropoli u obliku svog surogata, Erehteja. Nakon borbe, Posejdon je poslao monstruoznu poplavu na atičku ravnicu da kazni Atinjane što ga nisu odabrali.[8]

  1. ^ a b c d Burkert 1985, pp. 136–139.
  2. ^ Seneca quaest. Nat. VI 6 :Nilsson Vol I str.450
  3. ^ Nilsson Vol I str.450
  4. ^ Hesiod, Theogony 456.
  5. ^ Platon (1971). Timaeus and Critias. London, England: Penguin Books Ltd. str. 167. ISBN 9780140442618.
  6. ^ Timaeus 24e–25a, R. G. Bury translation (Loeb Classical Library).
  7. ^ Also it has been interpreted that Plato or someone before him in the chain of the oral or written tradition of the report accidentally changed the very similar Greek words for "bigger than" ("meson") and "between" ("mezon") – Luce, J.V. (1969). The End of Atlantis – New Light on an Old Legend. London: Thames and Hudson. str. 224.
  8. ^ Burkert 1983, str. 149, 157.

Developed by StudentB