Propaganda označava sistematski pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipuliranja ponašanjem pojedinca, u svrhu generiranja reakcije koju propagandisti žele postići. Pojam "propaganda" se uglavnom koristi u političkom kontekstu, dok se na području ekonomije govori o "oglašavanju".
Riječ propaganda izvedena je iz naziva zajednice Sacra congregatio Christiano nomini propaganda koja je 1626. godine osnovana pri Papinskoj kuriji Katoličke crkve sa svrhom širenja katolicizma i regulisanja crkvenih odnosa u nekatoličkim zemljama. Prvi put izvan crkve bilježi ga 14. izdanje Britanske enciklopedije (Encyclopaedia Britannica) 1929. godine.[1]
Kroz monopolizaciju propagande diktatorskim režimima − posebno u nacional-socijalizmu, staljinizmu, titoizmu i drugim totalitarnim sistemima, pojam propaganda ima vrlo pejorativan karakter. Također, jednostrani prikaz informacija nije neuobičajen ni u demokratijama. Zbog negativne konotacije, pojam je u novije vrijeme pogrešno zamijenjen engleskim pojmom Public Relations ili odnosi s javnošću. No, jako je bitno istaknuti da odnosi s javnošću nisu isto što i propaganda. Propaganda je zapravo jednosmjeran oblik komunikacije, dok su odnosi s javnošću dvosmjerni oblik komuniciranja. Ono što razlikuje propagandu i odnose s javnošću jeste i činjenica da u propagandnoj komunikaciji često nije moguće identificirati izvor, dok su u odnosima s javnošću izvori tačno precizirani. Također, propaganda se temelji na nagovaračkom karakteru, dok odnosi s javnošću trude se održati naklonost i vezu između javnosti i određenih institucija ili pojedinaca, prije svega dijalogom koji nije striktno usmjeren na manipulativni karakter (ne gledaju se samo interesi institucija ili pojedinaca, nego i ciljanih grupa). Ono što bi se moglo povezati kao propagandno, a da se tiče odnosa s javnošću, jeste svakako oglašavanje (koje je instrument PR-a). Ali ipak i oglašavanje pored nagovaranja, ima funkciju obrazovanja i informisanja (funkcija informisanja dominantnija je od nagovaračke).