Smrtna kazna

Smrtna kazna,^[1][2] je praksa kojom je država odobrila smaknuće osobe kao kazne za zločin, obično nakon ovlaštenog, pravilom vođenog procesa kako bi se zaključilo da osoba je odgovorna za kršenje normi koje opravdavaju pomenutu kaznu.^[3] Presuda kojom se nalaže da se počinitelj kazni na takav način poznata je kao smrtna kazna, a čin izvršenja kazne kao izvršenje. Zatvorenik koji je osuđen na smrt i čeka pogubljenje osuđen je i obično se spominje kao "osuđen smrtnom kaznom". Pogubljenja se izvode na razne načine, uključujući vješanje, streljanje, smrtonosno ubrizgavanje, kamenovanje, strujni udar i gas. Ona predstavlja krajnju i najstrožiju kaznu koja je danas predviđena u određenim pravnim sistemima. U Bosni i Hercegovini smrtna kazna je ukinuta 1998.

Zločini koji su kažnjivi smrću poznati su kao teška krivična djela i razlikuju se u zavisnosti od nadležnosti, ali obično uključuju teške zločine protiv osobe, kao što su atentat, masovno ubistvo, ubistvo djece, teško silovanje, terorizam, otmice aviona, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid, zajedno sa zločinima protiv države kao što su pokušaj rušenja vlade, izdaja, špijunaža, pobuna i piratstvo. Također, u nekim slučajevima, djela recidiva, teške pljačke i otmice, pored trgovine drogom, dilanja droge i posjedovanja droge, predstavljaju teška krivična djela. Međutim, države su također nametnule kaznene egzekucije, zbog širokog spektra ponašanja, zbog političkih ili vjerskih uvjerenja i praksi, zbog statusa izvan nečije kontrole, ili bez primjene bilo kakvih značajnih zakonskih procedura.^[3] Sudsko ubistvo je namjerno i s predumišljajem ubistvo nedužne osobe uz pomoć smrtne kazne.^[4] Na primjer, pogubljenja nakon pokaznih suđenja u Sovjetskom Savezu tokom Velike čistke 1936–1938. bila su instrument političke represije.

Od kraja 2022, 53 zemlje zadržale su smrtnu kaznu, 111 zemalja ju je potpuno ukinulo de jure za sva krivična djela, sedam ju je ukinulo za obične zločine (dok je zadržalo za posebne okolnosti kao što su ratni zločini), a 24 su ukinute u praksi.^[5][6] Iako je većina nacija ukinula smrtnu kaznu, preko 60% svjetske populacije živi u zemljama u kojima se smrtna kazna zadržana, kao što su Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države, Singapur, Indonezija, Pakistan, Bangladeš, Nigerija, Egipat, Saudijska Arabija, Iran, Japan i Tajvan.^{[7][8][9][10][11]}

Smrtna kazna je kontroverzna, pri čemu mnogi ljudi, organizacije i vjerske grupe imaju različite stavove o tome da li je etički dozvoljena ili ne. Amnesty International tvrdi da smrtna kazna krši ljudska prava, posebno "pravo na život i pravo na život bez mučenja ili okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja."^[12] Ova prava su zaštićena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, usvojenom od strane Ujedinjenih nacija 1948.^[12] U Evropskoj uniji (EU), član 2. Povelje o osnovnim pravima Evropske unije zabranjuje primjenu smrtne kazne.^[13] Vijeće Evrope, koje ima 46 država članica, tražilo je od svojih članica da u potpunosti ukinu upotrebu smrtne kazne kroz Protokol 13 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Međutim, to se odnosi samo na one zemlje članice koje su ga potpisale i ratificirale, a ne uključuju Armeniju i Azerbejdžan. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je, tokom godina od 2007. do 2020,^[14] osam neobavezujućih rezolucija koje pozivaju na globalni moratorijum na pogubljenja, s ciljem eventualnog ukidanja.^[15]

1. ^ Shipley, Maynard (1906). "The Abolition of Capital Punishment in Italy and San Marino". American Law Review. 40 (2): 240–251 – preko HeinOnline.
2. ^ Grann, David (3. 4. 2018). Killers of the Flower Moon: The Osage Murders and the Birth of the FBI. Vintage Books. str. 153. ISBN 978-0-307-74248-3. OCLC 993996600.
3. ^ ^{a b} 'Capital Punishment' in Internet Encyclopedia of Philosophy, access-date: December 4, 2022
4. ^ Fowler, H. W. (14. 10. 2010). A Dictionary of Modern English Usage: The Classic First Edition (jezik: engleski). OUP Oxford. str. 310. ISBN 978-0-19-161511-5.
5. ^ "Abolitionist and Retentionist Countries as of July 2018" (PDF). Amnesty International. Arhivirano s originala (PDF), 8. 4. 2021. Pristupljeno 3. 12. 2018.
6. ^ "Death Sentences and Executions 2020" (PDF). Amnesty International. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2021. Pristupljeno 20. 7. 2021.
7. ^ "Death Penalty". Amnesty International. Arhivirano s originala, 22. 8. 2016. Pristupljeno 23. 8. 2016.
8. ^ "India: Death penalty debate won't die out soon". Asia Times. 13. 8. 2004. Arhivirano s originala 20. 8. 2004. Pristupljeno 23. 8. 2010.CS1 održavanje: unfit URL (link)
9. ^ "Indonesian activists face upward death penalty trend". World Coalition against the Death Penalty. Pristupljeno 23. 8. 2010.^{[trajno mrtav link]}
10. ^ "Legislators in U.S. state vote to repeal death penalty". International Herald Tribune. 29. 3. 2009. Arhivirano s originala, 16. 3. 2009. Pristupljeno 23. 8. 2010.
11. ^ "The Death Penalty in Japan". International Federation for Human Rights. Arhivirano s originala, 28. 8. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2010.
12. ^ ^{a b} Das, J.K. (2022). Human rights law and practice, second edition. PHI Learning Pvt. Ltd. str. 192. ISBN 978-81-951611-6-4. Pristupljeno 8. 5. 2022.
13. ^ "Charter of Fundamental Rights of the European Union" (PDF). European Union. Arhivirano (PDF) s originala, 29. 5. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2010.
14. ^ A Record 120 Nations Adopt UN Death-Penalty Moratorium Resolution, 18 December 2018, Death Penalty Information Center
15. ^ "moratorium on the death penalty". United Nations. 15. 11. 2007. Arhivirano s originala, 27. 1. 2011. Pristupljeno 23. 8. 2010.