Socijalizam je društveno-ekonomsko uređenje koje nastupa nakon revolucionarnog obaranja kapitalizma (eksproprijacije) i koje čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. Prema socijalističkom učenju pojedinci ne žive ili rade u izolaciji nego žive u zajedničkoj saradnji. Osim toga, sve što ljudi proizvode je na neki način društveni proizvod i svi koji su doprinosili u proizvodnji materijalnih dobara imaju pravo udjela u njima. Društvo u cjelini treba da posjeduje ili barem ima kontrolu nad imovinom za dobrobit svih njenih članova. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo. Ovo uvjerenje stavlja socijalizam u sukob sa kapitalizmom koji se temelji na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i omogućava individualne izbore na slobodnom tržištu kako bi se utvrdilo kako se distribuira roba i usluge. U kritikovanju kapitalizma socijalisti smatraju da takav način proizvodnih odnosa nužno dovodi do nelojalne i eksploatatorske koncentracija bogatstva i moći u rukama onih koji se pojavljuju kao pobjednici u takmičenju u slobodnoj tržišnoj ekonomiji. Ti isti ljudi onda koriste svoje bogatstvo i moć da ojačaju svoju nadmoć u društvu. Jer takvi ljudi su bogati i mogu birati gdje i kako da žive, a njihov izbor zauzvrat ograničava mogućnosti siromašnih. [1]