Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava. |
Takse su fiskalni oblik prikupljanja prihoda države poznat već i u robovlasničkim (npr. u Rimu, Atini i drugim) antičkim državama i u feudalnim državama. Tako su se u robovlasničkim državama naplaćivale sudske takse, takse za pristup u hramove gdje se prinosila žrtva bogovima, takse za upotrebu vode u privredne svrhe i sl. Plaćanje taksa u feudalnoj državi i obima taksene obaveze, umnogome su zavisili od snage vladara. Takse su naplaćivane za usluge koje su državni organi činili fizičkim osobama. Iznos ubran od taksi, bio je, u pravilu, prihod onog državnog službenika koji je izvršio traženu uslugu. Odatle i naziv za tu vrstu takse: činovnička ili službenička taksa. Prilikom prodaje pojedinih činovničkih mjesta (država, odnosno vladar ostvarivali su značajne prihode prodajom činovničkih ili drugih mjesta); visina naknade za to mjesto utvrđivala se u zavisnosti od očekivane koristi (naplaćenoj visini prihoda od takse) koju je pojedino mjesto (položaj) imalo za osobu koja je od države to mjesto kupila. Postupnim ukidanjem tzv. činovničkih taksi i njihovom zamjenom taksama kao prihodom državnog budžeta, stvoreni su osnovni preduvjeti za razvoj dobro organizirane, nezavisne i nekorumpirane uprave i sudstva koji su nepristrano i relativno jeftino obavljali poslove iz svoje nadležnosti. Taksene obaveze u današnjem smislu riječi najuže su povezane sa razvojem javne uprave. S vremenom je došlo do proširenja obaveza plaćanja taksi i povećanja njihovog tereta. Međutim, povećanjem kruga poreznih obveznika, broja poreznih oblika, a posebno poreznog tereta u ukupnim prihodima države sve više se smanjuje udio prihoda ubranih naplatom taksi.