Turska

Ovaj članak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke. Članak dopunite novijim podacima, a nakon toga uklonite ovaj šablon.

Republika Turska Türkiye Cumhuriyeti (tr)
Zastava Grb
Uzrečica: Yurtta Barış, Dünyada Barış bosanski: Mir kući, mir u svijetu
Himna: İstiklâl Marşı
Položaj Turske
Glavni grad		Ankara 39°55′N 32°50′E / 39.917°N 32.833°E / 39.917; 32.833
Najveći grad		Istanbul
Službeni jezik		turski
Državno uređenje		Republika
• Predsjednik		Recep Tayyip Erdoğan
• Potpredsjednik		Fuat Oktay
Zakonodavstvo
Nezavisnost		od Osmanskog Carstva
• Priznato		24. juli 1923.
Površina
• Ukupno		783.562 km2 (37. na svijetu)
• Vode (%)		2,03%
Stanovništvo
• Ukupno (2019)		83.154.997[1] (16. na svijetu)
• Gustoća		105/km2 (107 na svijetu)
BDP (PKM)		2011
• Ukupno		$1.259,98 milijardi (15.)
• po stanovniku		$17.499
Gini (2010)		40.2 (-)
HDI (2021)		▲0.838 (visok) (48. na svijetu)
Valuta		Turska lira (TRY)
Vremenska zona		(UTC+3)
Topografija
• Najviša tačka		Ararat 5 166 m
• Najveće jezero		Van 3 765 km2
• Najveća rijeka		Eufrat 2 780 km
Pozivni broj		+90
Internetska domena		.tr

Turska (turski: Türkiye), službeno Republika Turska (turski: Türkiye Cumhuriyeti /izgovor^ⓘ/), granična je transkontinentalna parlamentarna republika, sa manjim dijelom površine u jugoistočnoj Evropi (Balkan) i većim dijelom u zapadnoj Aziji (Anadolija). Graniči sa osam država: Bugarskom na sjeverozapadu, Grčkom na zapadu, Gruzijom na sjeveroistoku, Armenijom, Iranom i Azerbejdžanom na istoku, te Irakom i Sirijom na jugoistoku. Na jugu je okružena Sredozemnim morem, na zapadu Egejskim morem, te Crnim morem na sjeveru. Mramorno more, Bosfor i Dardaneli (koji zajedno čine turski tjesnac) dijele Tursku na Trakiju i Anadoliju, tj. odvajaju Evropu od Azije.^[2] Turska se nalazi na raskršću Evrope i Azije i predstavlja zemlju od značajnog geostrateškog značaja.^[3]

Područje današnje Turske je naseljeno još od paleolita, uključujući i raznovrsne stare anadolijske civilizacije, Eoljane, Jonske Grke, Tračane i Perzijance. Nakon što je Aleksandar Veliki osvojio ovo područje isto je helenizirano, što je nastavljeno tokom rimske vladavine i prijelaza u Bizantijsko Carstvo.^[4][5] Seldžuski Turci su počeli naseljavati ove prostore u 11. stoljeću, čime započinje proces turkizacije koji je uveliko ubrzan seldžuskom pobjedom nad Bizantijcima u bitci kod Mancikerta 1071. Seldžuci su vladali Anadolijom sve do invazije Mongola 1243, nakon čega su se raspali na nekoliko manjih turskih bejlika.^[6]

Počevši od kraja 13. stoljeća, Osmanlije su ujedinili Anadoliju i stvorili carstvo koje će obuhvatati veći dio jugoistočne Evrope, zapadne Azije i sjeverne Afrike, postajući tako velesila u Evroaziji i Africi tokom ranog novog vijeka. Carstvo je doseglo vrhunac svoje moći, između 15. i 17. stoljeća, posebno za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog (1520–1566). Nakon druge osmanlijske opsade Beča 1683. i kraja Velikog turskog rata 1699, Osmansko Carstvo je ušlo u dugo razdoblje opadanja moći. Reforme Tanzimata iz 19. stoljeća, koje su imale za cilj moderniziranje osmanlijske države, pokazale su se neadekvatnim u većini područja i nisu uspjele zaustaviti raspad carstva.^[7]

Osmansko Carstvo je ušlo u prvi svjetski rat (1914–1918) na strani Centralnih sila i na kraju je poraženo. Nakon prvog svjetskog rata, veliki konglomerat teritorija i naroda, od kojeg se ranije sastojalo Osmansko Carstvo, je podijeljen na nekoliko novih država. Turski rat za nezavisnost (1919–1922), pokrenut od strane Mustafe Kemala Ataturka i njegovih kolega u Anadoliji, rezultirao je uspostavom moderne Republike Turske 1923, s Ataturkom kao njenim prvi predsjednikom.^[8]

Turska je demokratska, sekularna, unitarna, parlamentarna republika s bogatom kulturnom baštinom.^[9][10] Službeni jezik u zemlji je turski a maternjim jezikom ga smatra oko 85% stanovništva.^[11] Oko 70 do 80% stanovništva Turske se identificira kao etnički Turci. Najbrojnija manjina su Kurdi sa 20% stanovništva, dok su ostale manjine Čerkezi, Albanci, Arapi, Bošnjaci i Lazi.^{[9][12][13][14][15]} Velika većina stanovništva su muslimani. Turska je članica UN-a, NATO-a, OECD-a, OESS-a, OIC-a i G-20. Nakon što je postala jedna od prvih članica Vijeća Evrope 1949, Turska je postala pridruženi član Evropske ekonomske zajednice 1963, zatim se pridružila Carinskoj uniji EU-a 1995. i započela pune pregovore o članstvu u Evropskoj uniji 2005.^[16] Rast Turske privrede i turska diplomatska inicijativa dovele su do priznanja Turske kao regionalne sile.^{[17][18][19][20]}

Ankara je glavni grad Republike Turske, iako je Istanbul najmnogoljudniji grad, te kulturni i privredni centar države.

1. ^ Procjena broja stanovnika za 2019. "Institut za statistiku Turske". Arhivirano s originala, 4. 2. 2020. Pristupljeno 4. 2. 2020.
2. ^ National Geographic Atlas of the World (7. iz.). Washington, D.C.: National Geographic. 1999. ISBN 0-7922-7528-4. "Europe" (str. 68–69); "Asia" (str. 90–91): "A commonly accepted division between Asia and Europe ... is formed by the Ural Mountains, Ural River, Caspian Sea, Caucasus Mountains, and the Black Sea with its outlets, the Bosporus and Dardanelles."
3. ^ "The good old days?". The Economist.
4. ^ Sharon R. Steadman; Gregory McMahon (15 September 2011). The Oxford Handbook of Ancient Anatolia: (10,000-323 BCE). Oxford University Press. str. 3–11, 37. ISBN 978-0-19-537614-2. Retrieved 23 March 2013
5. ^ David Noel Freedman; Allen C. Myers; Astrid Biles Beck (2000). Eerdmans Dictionary of the Bible. Wm. B. Eerdmans Publishing. p. 61. ISBN 978-0-8028-2400-4. Retrieved 24 March 2013.
6. ^ Mehmet Fuat Köprülü&Gary Leiser. The origins of the Ottoman Empire. p. 33.
7. ^ Yalçın, Özgür. "Reformation_of_Ottoman_Bureaucracy_A_Failed_Attempt". http://www.academia.edu/.
8. ^ "Turkey". Encyclopedia Britannica.
9. ^ ^{a b} "The World Factbook". cia.gov. Arhivirano s originala, 2. 7. 2017. Pristupljeno 23. 9. 2014.
10. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 10. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
11. ^ "55 milyon kişi 'etnik olarak' Türk". milliyet.com.tr.
12. ^ Jaipaul L. Roopnarine (26. 8. 2015). Fathers Across Cultures: The Importance, Roles, and Diverse Practices of Dads: The Importance, Roles, and Diverse Practices of Dads. ABC-CLIO. str. 328. ISBN 978-1-4408-3232-1. Kurds are the largest ethnic minority group (about 20%), and Armenians, Greeks, Sephardic Jews,...
13. ^ Richard M. Medina; George F. Hepner (4. 4. 2013). The Geography of International Terrorism: An Introduction to Spaces and Places of Violent Non-State Groups. CRC Press. str. 113. ISBN 978-1-4398-8688-5. Turkey has numerous non-Turkish ethnic groups of which the Kurds are the largest, comprising approximately 20% of the population.
14. ^ "Turkey's ethnic make-up: A complex melting pot". Arhivirano s originala, 7. 11. 2017. Pristupljeno 4. 1. 2018.
15. ^ http://www.worldatlas.com/articles/the-ethnic-groups-of-turkey.html
16. ^ https://web.archive.org/web/20070515022203/http://www.abgs.gov.tr/en/tur-eu_relations_dosyalar/chronology.htm
17. ^ "International Organisations". Republic of Turkey Ministry of Foreign Affairs. Arhivirano s originala, 22. 9. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2014.
18. ^ "Turkey and Russia on the Rise". Stratfor. Arhivirano s originala, 23. 8. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2014.
19. ^ "Can Turkey Be a Source of Stability in the Middle East? - heptagonpost.com". heptagonpost.com. Arhivirano s originala, 13. 6. 2011. Pristupljeno 23. 9. 2014.
20. ^ "Turkey: A Welcome Return To The Balkans? – Analysis". Eurasia Review. Arhivirano s originala, 6. 10. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2014.