Wi-Fi

Wi-Fi (izgovara se Vaj-faj, skraćenica od engleski: wireless fidelity)[1] jest porodica tehnologije bežičnog umrežavanja bazirana na IEEE 802.11 porodici standarda, koja se najčešće koristi za lokalno umrežavanje uređaja i pristup internetu. Wi-Fi je zaštićeni znak neprofitne Wi-Fi alijanse.[2][3][4] Uređaji koji koriste Wi-Fi tehnologiju uključuju računare, mobilne telefone, tablete, pametne televizije, pisače, digitalne kamere i fotoaparate, automobile i dronove.

Wi-Fi koristi više dijelova porodice protokola IEEE 802 i dizajniran je za međusobnu komunikaciju sa svojim žičanim bratom Ethernetom. Kompatibilni uređaji mogu biti dijelom jedne zajedničke mreže, a mogu biti spojeni putem bežične pristupne tačke, žičnim uređajima i Internetom. Različite Wi-Fi verzije su određene standardima protokola IEEE 802.11, sa različitim radio tehnologijama koje određuju radio opsege i maksimalnim rasponima i brzinama koje se mogu postići. Wi-Fi najčešće koristi 2.4 GHz UHF i 5 GHz SHF ISM radio opsege. Ovi pojasi su podijeljeni na više kanala. Komunikacija u mreži preko različitih kanala je moguća, ali predajnik može samo da odašilja na jednom kanalu.

Wi-Fi talasi imaju relativno visoku apsorpciju i najbolje rade ako postoji optička vidljivost. Mnoge uobičajene prepreke kao što su zidovi, stubovi, kućni uređaji itd. mogu uveliko smanjiti domet, ali to također pomaže smanjivanju smetnji između različitih mreža u pretrpanim okruženjima. Pristupna tačka (ili hotspot) često ima domet od oko 20 metara u zatvorenom prostoru, dok neke novije pristupne tačke imaju mogućnost dosega na otvorenom i do 150 metara. Vremenom su se povećavali brzina i spektralna efikasnost Wi-Fi-a. Neke Wi-Fi verzije mogu doseći brzine od 1 Gbit/s (gigabit u sekundi).

Da bi se korisnik povezao na Wi-Fi mrežu, obično mora znati ime (SSID) i lozinku. Wi-Fi je potencijalno osjetljiviji na napad od žičnih mreža jer svako unutar dometa mreže može pokušati da ostvari pristup. Wi-Fi zaštićeni pristup (WPA) porodica je tehnologija stvorena za zaštitu informacija koje se kreću po Wi-Fi mrežama i uključuje rješenja za lične i poslovne mreže. Kako se je potreba za sigurnošću rasla, sigurnosne karakteristike WPA uključivale su jaču zaštitu i nove sigurnosne prakse. WPA koristi lozinku i za šifriranje Wi-Fi paketa i time blokira prisluškivače.

  1. ^ Garber, Megan (23. 6. 2014). "'Why-Fi' or 'Wiffy'? How Americans Pronounce Common Tech Terms". The Atlantic. Arhivirano s originala, 15. 6. 2018.
  2. ^ Beal, Vangie. "What is Wi-Fi (IEEE 802.11x)? A Webopedia Definition". Webopedia. Arhivirano s originala, 8. 3. 2012.
  3. ^ https://www.theguardian.com/technology/blog/2007/may/21/thedangersof
  4. ^ https://www.wi-fi.org/certification

Developed by StudentB