Zoroastrizam

Zoroastrizam je iranska religija i jedna od najstarijih organiziranih vjera na svijetu, zasnovana na učenjima proroka Zaratustre,^[1][2] ima vjerovatno najstariju dualističku kosmologiju dobra i zla u okviru monoteističke ontologije i eshatologije koja predviđa konačno osvajanje zla dobrim.^[3]

Zoroastrizam je nekad bila zvanična religija sasanidske Perzije. Ova je vjera također poznata pod imenom mazdaizam. Zoroastrizam uzdiže nestvoreno i dobroćudno božanstvo mudrosti poznato kao Ahura Mazda (doslovno 'Gospodar mudrosti') kao svoje vrhovno biće.^[4] Ovo je bilo ime kojim se prorok Zaratustra obraćao svome Bogu. On je proklamovao da je Bog jedinstven, stvarajući i samoodrživa snaga univerzuma. Izvorni Mazdaizam je pručavao čistu samospoznaju i samoostvarenje kojim čovjek sam za sebe postiže spasenje i bogospoznaju. Zaratustra je napadao i kritikovao sveštenstvo i plemstvo koje je držalo narod u ropskom neznanju.

Religiju je osnovao Zaratustra (Zoroaster je grčki oblik) persijski prorok koji je prema predanju živio od 628. do 551. p. n. e. Zalagao se protiv prinošenja žrtava, mnogoboštva i protiv pijenja haome. Po njegovom shvatanju bog se može voljeti ako se voli svo čovječanstvo. Zoroastrijska vjera sadrži dualistički sistem u kojem su snage dobra, istine i svjetlosti, koje je stvorilo glavno božanstvo Ahura Mazda, suprotstavljene silama zla, neistinosti mraka, koje predvodi Ahriman. Postoje dobri duhovi, ili ahure i zli, ili daeve (divovi), i sukob između ovih dviju suprotstavljenih sila će na kraju rezultirati pobjedom Ahura Mazde. Učenje Zaratustre, ili mazdaizma, postalo je pravi izvor kasnije za mlađe judeo-hrišćanstva, islama, vedskih himni i brahmanizma u Indiji kada su Magi, moćna sveštenička sekta u Persiji (to su oni Magi koji su navodno došli iz Persije na poklonjenje Isusu pri njegovom rođenju), u izvorno učenje tokom vrijemenu uvrstili ideje o prorocima, mesiji, spasenju i Spasitelju kao sinu Božijem, Svetom Duhu, raju i paklu, anđelologiju, eshatologiju i vaskrsenje mrtvih, kao i ritualnu magiju danas poznatu kao liturgija i misa, i druge obrede koji dominiraju religijama judeo-hrišćanstva, islama i hinduizma. Magi je starogrčki naziv za sveštenike mazdaizma u Persiji. Oni su proizvodili kultove i religije na Bliskom Istoku i šire. Izvorno učenje mazdaizma staro je više od 6.000 godina i bilo je drevno znanje ljudskih rasa od Sumera do doline Inda o pravoj prirodi ljudske duše i božanskom. Zaratustra je oko 600 g. pre n.e. izvršio najvažniju reformu tog učenja. Magi su ga iskoristili da ga deformišu u ritualnu dogmu i preko njega stvore i druga religijska učenja (judeo-hrišćanstvo, islam, brahmanizam)

Vatra, najčistija manifestacija Ahura Mazde, je značajna, a kremiranje nije dozvoljeno zato što bi moglo zaraziti vatru. Umjesto toga, leševi su stavljani pod jedan kamen da ga životinje ne bi odnijele i tako zagadile vodu i bilje. Ostavljeni su tako dok ih ptice ne pojedu, a zatim su njihove kosti stavljane u urnu i zakopavane. Pošto su vjerovali da je Sunce pročistujuća sila, tijela su uvijek ostavljali danju.

Historijski gledano, jedinstvene karakteristike zoroastrizma, kao što su njegov monoteizam,^[5] mesijanizam, vera u slobodnu volju i rasuđivanje nakon smrti, koncepcija raja, pakla, anđela i demona, između ostalih koncepata, možda su uticale na druge vjerske i filozofske sisteme, uključujući abrahamske religije i gnosticizam,^[6][7] sjeverni budizam, i grčku filozofiju.^[8]

Sa mogućim korjenima koji datiraju iz 2. milenijuma p. n. e., Zoroastrizam ulazi u zabilježenu historiju oko sredine 6. vijeka p. n. e..^[9] Služio je kao državna religija drevnih iranskih imperija više od jednog milenijuma (otprilike od 600. p. n. e. do 650. n. e.), ali je opao od 7. vijeka. n. e. pa nadalje kao direktan rezultat arapsko-muslimanskog osvajanja Perzije (633-654. CE). Nedavne procjene procjenjuju trenutni broj Zoroastrijanaca u svijetu na najviše 110.000–120.000^[10], pri čemu većina ove brojke živi u Indiji, Iranu i Sjevernoj Americi; Smatra se da njihov broj opada.^[11][12]

Najvažniji tekstovi zoroastrizma su oni sadržani u Avesti, koja uključuje centralne spise za koje se smatra da ih je sastavio Zaratuster, poznate kao Gathe, koji definiraju učenja Zaratustrea a radi se o pjesmama unutar liturgije obožavanja Yasne koje služe kao osnova za bogosluženje. Religiozna filozofija Zoroastera podijelila je rane iranske bogove proto-indoiranske tradicije na emanacije prirodnog svijeta kao Ahure^[13] i Daeve,^[14] od kojih se potonji nisu smatrali vrijednima obožavanja. Zaratuster je proglasio da je Ahura Mazda bio vrhovni kreator, kreativna i održavajuća sila svemira kroz Ašu,^[4] i da je ljudskim bićima dat izbor između podržavanja Ahura Mazde ili ne, što ih čini odgovornim za svoje izbore. Iako Ahura Mazda nema jednaku konkurentsku silu, Angra Mainyu (destruktivni duh/mentalitet), čije su snage rođene iz Aka Manah (zla misao), smatra se glavnom suparničkom silom religije, koja stoji protiv Spenta Mainyu (kreativni duh/ mentalitet).^[15] Srednjoperzijska književnost razvila je Angra Mainyu dalje u Ahrimana, unapredivši ga da bude direktni protivnik Ahura Mazde.

Pored toga, životna sila koja potiče od Ahura Mazde, poznata kao Aša (istina, kosmički poredak),^[4][16] stoji u opoziciji sa Druj (laž, prevara).^[17][18] Ahura Mazda se smatra svedobrom bez zla koje proizilazi iz božanstva.^[4] Ahura Mazda radi u gētīgu (vidljivom materijalnom carstvu) i mēnōgu (nevidljivom duhovnom i mentalnom carstvu)^[19] kroz sedam (šest kada se isključuje Spenta Mainyu) Amesha Spentas.^[20]

1. ^ "Zarathustra – Iranian prophet". Pristupljeno 9. 6. 2017.
2. ^ "Welcome to Encyclopaedia Iranica". www.iranicaonline.org. Pristupljeno 29. 3. 2021.
3. ^ Skjærvø, Prods Oktor (2005). "Introduction to Zoroastrianism" (PDF). Iranian Studies at Harvard University. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2021. Pristupljeno 6. 2. 2023.
4. ^ ^{a b c d} "AHURA MAZDĀ – Encyclopaedia Iranica". Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
5. ^ Dastur, Francoise (1996). Death: An Essay on Finitude. A&C Black. str. 11. ISBN 978-0-485-11487-4.; Mehr, Farhang (2003). The Zoroastrian Tradition: An Introduction to the Ancient Wisdom of Zarathushtra. Mazda Publishers. str. 44. ISBN 978-1-56859-110-0.; Russell, James R. (1987). Zoroastrianism in Armenia. Harvard University, Department of Near Eastern Languages and Civilizations. str. 211, 437. ISBN 978-0-674-96850-9.; Boyd, James W. (1979). "Is Zoroastrianism Dualistic Or Monotheistic?". Journal of the American Academy of Religion. XLVII (4): 557–88. doi:10.1093/jaarel/xlvii.4.557. ISSN 0002-7189.; Karaka, Dosabhai Framji (1884). History of the Parsis. Macmillan and Company. str. 209–.
6. ^ Nigosian, Solomon Alexander (1993). Zoroastrian Faith: Tradition and Modern Research. McGill-Queen's Press. str. 95–97, 131. ISBN 9780773511330.
7. ^ Grabbe, Lester L. (2006). A History of the Jews and Judaism in the Second Temple Period (vol. 1): The Persian Period (539-331BCE). Bloomsbury Publishing. str. 361–364. ISBN 9780567216175.
8. ^ "Greece iii. Persian Influence on Greek Thought". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 14. 7. 2019.
9. ^ "ZOROASTRIANISM i. HISTORY TO THE ARAB CONQUEST – Encyclopaedia Iranica". Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
10. ^ Rivetna, Roshan. "The Zarathushti World, a 2012 Demographic Picture" (PDF). Fezana.org.
11. ^ "Zoroastrians Keep the Faith, and Keep Dwindling". Laurie Goodstein. 6. 9. 2006. Pristupljeno 25. 9. 2017.
12. ^ Deena Guzder (9. 12. 2008). "The Last of the Zoroastrians". Time. Pristupljeno 25. 9. 2017.
13. ^ "AHURA". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
14. ^ "DAIVA". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
15. ^ "AHRIMAN". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
16. ^ "AṦA (Asha "Truth")". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 14. 6. 2017.
17. ^ "Druj". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 14. 6. 2017.
18. ^ "Ahura Mazdā". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 14. 6. 2017.
19. ^ "GĒTĪG AND MĒNŌG". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.
20. ^ "AMƎŠA SPƎNTA". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 13. 7. 2019.