Albert Einstein

Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Ovo je glavno značenje pojma Albert Einstein. Za druga značenja pogledajte Albert Einstein (razdvojba).

Albert Einstein
Slikao Oren J. Turner (1947.)
Rođenje	14. ožujka 1879. Ulm, Württemberg, Njemačka
Smrt	18. travnja 1955. Princeton, New Jersey, SAD
Prebivalište	Njemačka, Italija, Švicarska, SAD
Državljanstvo	Njemačko (1879. – 1896., 1914. – 1933.) Švicarsko (1901. – 1955.) Američko (1940. – 1955.)
Etnicitet	Židov
Polje	Fizika
Institucija	Švicarski patentni ured (Berne) Sveučilište u Zürichu Sveučilište Charles u Pragu Pruska akademija znanosti Institut Kaiser Wilhelm Sveučilište u Leidenu Institut za napredna istraživanja
Alma mater	Tehnička visoka škola u Zürichu
Akademski mentor	Alfred Kleiner
Poznat po	Opća teorija relativnosti Specijalna teorija relativnosti Brownovo gibanje Fotoelektrični učinak Ekvivalencija mase i energije Einsteinove jednadžbe polja Teorija ujedinjenog polja Bose-Einsteinova statistika EPR paradoks Bose-Einsteinov kondenzat Einstein-Debyeova teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela Gravitacijski valovi Kozmološka konstanta
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1921.) Copleyeva medalja (1925.) Matteuccijeva medalja (1921.)
Portal o životopisima

Albert Einstein (njemački izgovor [▶], Ulm, 14. ožujka 1879. – Princeton, New Jersey, 18. travnja 1955.) bio je teorijski fizičar, prema jednom izboru najveći fizičar uopće.^[1][2] Mladost je provodio u Münchenu, Italiji i zatim u Švicarskoj, gdje je (1900.) završio studij na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Od godine 1902. do 1909. radio je u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novo objašnjenje dilatacije dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i načelo ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Godine 1909. postao je izvanredni profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zürichu, a 1911. profesor teorijske fizike u Pragu; 1912. vratio se u Zürich i postao redoviti profesor na Tehničkoj visokoj školi; 1914. izabran je za člana Pruske akademije znanosti; 1914. postao je u Berlinu direktor Kaiser-Wilhelmova instituta za fiziku. Po Hitlerovu dolasku na vlast (1933.) Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak prosvjeda Einstein se odrekao njemačkoga državljanstva i otišao u SAD, gdje je do kraja života radio u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Bio je čovjek širokih shvaćanja, slobodouman, slobodoljubiv i dosljedan mirotvorac (pacifist), koji se zalagao za pravdu i mir. Na početku Prvog svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili s ulaskom Njemačke u rat. Na njegovo upozorenje 1939. da bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u SAD-u istraživački radovi za proizvodnju takve bombe (Projekt Manhattan). Poslije se Einstein uporno borio protiv primjene tog oružja.

Einsteinovo je glavno djelo njegova teorija relativnosti (1916.), koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. Einstein je neprekidno usavršavao teoriju relativnosti, pa je u posljednjim godinama života razvio takozvanu unificiranu teoriju polja, koja poopćuje njegovu teoriju gravitacije i uključuje teoriju elektromagnetizma. Osim teorije relativnosti, Einstein je fizici dao i druge vrlo važne prinose. Godine 1905. uveo je hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima, to jest pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba objasniti neke pojave, napose fotoelektrični učinak. Analiza te pojave pokazuje da se ona može lako objasniti ako se pretpostavi da postoje kvanti svjetlosti, a da ostaje nerazumljiva na temelju predodžbe svjetlosti kao elektromagnetskih valova. Einstein je postavio vezu između energije E fotona i frekvencije svjetlosti ν kao valne pojave, u obliku:

${\displaystyle E=h\cdot \nu \,}$

gdje je: h = 6,626 069 3 · 10⁻³⁴ Js (Planckova konstanta); potpuno objašnjenje dvojnoga karaktera svjetlosti, koja se prema okolnostima očituje kao korpuskularna ili kao valna pojava, daje tek moderna kvantna fizika. Godine 1907. Einstein je razvio kvantnu teoriju specifične topline, koju je dalje usavršio P. Debye. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju (1900. M. Planck otkrio je prve kvantne zakone za zračenje). Za radove na polju kvantne teorije Einsteinu je 1921. dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku. Einstein je pokazao da Brownovo gibanje nastaje kao posljedica sudara molekula tekućine sa sitnim česticama suspendiranima u tekućini i tako pridonio potvrdi kinetičke teorije topline, primijenivši je i na tekućine. U vezi s tim problemima dao je još nekoliko prinosa, koji se nadopunjuju radovima M. Smoluchowskoga. Einstein i W. J. de Haas pokusima su ostvarili žiromagnetski učinak, koji se sastoji u tome da željezni štap pri magnetiziranju dobiva vrlo malen moment impulsa.^[3]

1. ↑ Einstein najveći. BBC. 29. studenoga 1999.
2. ↑ Einstein najbolji fizičar. Institute Of Physics. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2008. Pristupljeno 28. rujna 2006.
3. ↑ Einstein, Albert. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.