Anno Domini (također i Anno Domine; lat. „godine Gospodnje”, „ljeta Gospodnjega”,[1][2] skraćeno u AD ili A.D.), oznaka je pod kojom se broje godine u julijanskom i gregorijanskom kalendaru. Puniji izraz mogao je glasiti Anno Domini Nostri Iesu (Jesu) Christi („U godini našeg Gospodina Isusa Krista”).
Kalendarska era koja se ovim broji počiva na tradicionalno izračunatoj godini Isusova začeća i rođenja. Prije Krista je oznaka za godine prije Kristova rođenja (na engleskom Before Christ – BC ili B.C.). Rabi se i kratica pr. n. e. (prije nove ere).
Sustav Anno Domini nastao je 525., ali u zapadnoj Europi u uporabu ulazi lagano, tek od 8. stoljeća. Prema Katoličkoj enciklopediji, čak su i pape nastavile isprave datirati po vladarskim godinama. Do masovnije uporabe u Europi dolazi postupno, od 11. do 14. stoljeća.[3] Portugal je posljednja zapadnoeuropska zemlja koja je prihvatila sustav, i to 1422.[3] U pravoslavnim zemljama era ulazi u uporabu od 15. stoljeća u grčkom svijetu,[4] a masovnije od 18. stoljeća, počevši od Rusije, u kojoj je Petar Veliki 1700. izveo kalendarsku reformu.
Brojenje godina po A.D.-u (ili po alternativnoj oznaci opće (naše, nove) ere) najrašireniji je sustav brojenja na svijetu, uključujući brojenje desetljeća, stoljeća i tisućljeća. To je de facto standard, koji koriste međunarodne agencije poput Ujedinjenih naroda i Univerzalne poštanske unije. Njegova prevlast posljedica je europske kolonizacije drugih kontinenata od 15. stoljeća, pri čemu se širio i gregorijanski kalendar.