Antoine Henri Becquerel

Henri Becquerel

Rođenje 15. prosinca 1852.
Pariz, Francuska
Smrt 25. kolovoza 1908.
Le Croisic, Bretanja, Francuska
Državljanstvo Francuz
Polje Fizika, kemija
Institucija Conservatoire national des arts et métiers
École Polytechnique
Muséum National d'Histoire Naturelle
Alma mater École Polytechnique
École des Ponts et Chaussées
Poznat po Radioaktivnost
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1903.)
Član Kraljevskog društva (1908.)
On je otac Jeana Becquerela, sin A. E. Becquerela i unuk Antoinea Césara Becquerela
Portal o životopisima
Slika Becquerelove fotografske ploče na kojoj se vidi djelovanje nevidljivog zračenja nastalo od uranijeve soli. Sjena metalnog Malteškog križa koji je bio smješten između uranijeve soli i fotografske ploče se jasno vidi.

Antoine Henri Becquerel (Pariz, 15. prosinca 1852.Le Croisic, 25. kolovoza 1908.), francuski fizičar, nobelovac i jedan od otkrivača radioaktivnosti. Istraživao je magnetizam, polarizaciju svjetlosti, apsorpciju svjetlosti i fosforescenciju. Godine 1896. otkrio da uranijeve soli neprestano emitiraju nevidljivo zračenje koje djeluje na fotografsku ploču i ionizira zrak, danas poznato kao nuklearno alfa-zračenje i beta-zračenje (radioaktivnost). Godine 1900. utvrdio da električno polje otklanja beta-zračenje. Godine 1903. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku sa supružnicima Mariom Curie-Skłodowskom i Pierreom Curiejem.[1]

  1. Becquerel, Antoine Henri. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2018.

Developed by StudentB