Arapsko pismo

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr.
- paleohebrejsko 10. st. pr. Kr.
- aramejsko 9. st. pr. Kr.
  - Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr.
    - tibetansko 7. st.
    - kmersko/javansko 9. st.
  - hebrejsko 3. st. pr. Kr.
  - sirsko 2. st. pr. Kr.
    - nabatejsko 2. st. pr. Kr.
      - arapsko 4. st.
  - avestijsko 4. – 6. st.
- grčko 9. st. pr. Kr.
  - etruščansko 8. st. pr. Kr.
    - latinično 7. st. pr. Kr.
    - rune 2. st.
    - ogamsko 4. st.
  - gotičko 4. st.
  - armensko 405.
  - glagoljičko 862.
  - ćirilično 10. st.
- samaritansko 6. st. pr. Kr.
- iberska 6. st. pr. Kr.
južnoarapsko 9. st. pr. Kr.
- etiopsko 5. – 6. st. pr. Kr.

Arapsko pismo se koristi za pisanje poglavito arapskog jezika, ali i drugih jezika kao što su perzijski i urdu. Njime je pisana i sveta knjiga islama - Kuran.

Arapsko se pismo razvilo iz starijeg nabatejskog pisma pod djelomičnim utjecajem sirskog. Za najstariji spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spomenik lahmidskog kralja Imrul-Kajsa u mjestu Namara u Siriji iz 328., a za najstariji spomenik arapskog pisma natpisi iz Zabada iz 512. godine. Iz ranog perioda islama sačuvani su spomenici u uglatoj varijanti pisma - tzv. kufsko pismo, te nešto oblijoj varijanti neshi.

Arapski alfabet je djelomično naslijedio stari semitski poredak koji se preko Feničana odrazio i na grčki alfabet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme izmijenjen u arapskom jeziku. Prvo je slovo alfabeta elif (uspravna ravna crta).

Alfabet sadrži ukupno 28 harfova (slova), koji ne razlikuju velika, mala, pisana ili tiskana slova, ali imaju različite oblike za slovo na početku, u sredini i na kraju riječi.

**Arapsko pismo**
Arapsko pismo	latinica	Arapsko pismo	latinica	Arapsko pismo	latinica	Arapsko pismo	latinica
ا	’alif	د	dāl	ض	ḍād	ك	kāf
ب	bā’	ذ	ḏāl / dhāl	ط	ṭā’	ل	lām
ت	tā’’	ر	rā’	ظ	ẓā’	م	mīm
ث	ṯā’ / tha’	ز	zāy /zayn	ع	‘ayn	ن	nūn
ج	jīm	س	sīn	غ	ġayn / ghayn	ه	hā’
ح	ḥā’	ش	šīn /shīn	ف	fā’	و	wāw
خ	ḫā’ / khā’	ص	ṣād	ق	qāf	ي	yā’